This post is also available in:
Radomir Njeguš je kazao kako SJB Centar nije postojala ni u formalnom ni u stvarnom smislu, već da je na tom mjestu bila grupa ljudi koji su se samoorganizovali. On je dodao da je s tim ljudima bio i Goran Sarić, koji je bio poslan da izvidi situaciju.
“Oni su bili u legalnom sistemu, pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), ali nisu imali organizacionu formu kako vi tvrdite”, rekao je svjedok odgovarajući na pitanja tužioca Muniba Halilovića.
Sarić je optužen da je, kao načelnik SJB-a u Srpskoj opštini Centar u Sarajevu, učestvovao u napadu na civilno stanovništvo u Nahorevu, Poljinama i drugim sarajevskim naseljima.
Na teret mu je stavljeno da je 19. juna 1992. godine naredio svim muškarcima u naselju Nahorevo da dođu u Mjesnu zajednicu, odakle je oko 100 Bošnjaka odvedeno i zatvoreno u zgradu bolnice Jagomir. Grupa od 11 zatočenika kasnije je ubijena na lokalitetu Skakavac, dok su drugi odvedeni u logor u Vogošći ili prebačeni na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH).
Njeguš je kazao kako smatra da su policajci iz stanice milicije koja se nalazila na području Pionirske doline u Sarajevu činili “rezervnu stanicu”.
Na početku dokaznog postupka Odbrane saslušan je i Dobrislav Planojević, koji je rekao da je 1992. poslao Sarića na područje Pionirske doline i zamolio ga da “malo edukuje rezervni sastav”.
“Goranu Sariću se nije moglo uručiti rješenje, jer tu nije bilo organizacione jedinice. Otišao je tamo na riječ”, pojasnio je Planojević.
Tužilac Halilović prezentovao je svjedoku dokument na kojem je Sarić potpisan kao načelnik SJB-a Centar, na šta je svjedok kazao da se neko morao potpisivati kao načelnik da bi ljudima bile isplaćivane plate.
“To što piše na dokumentu ‘stanica’, mislim da je zbog ovih administrativnih stvari, plata i tako dalje. Tvrdim da nije bilo elemenata da to bude stanica”, odgovorio je svjedok.
Nastavak suđenja je 21. decembra, kada Odbrana planira ispitati još dva svjedoka.
S.U.
