Macić: Vjerodostojan opis ili samoodbrana

Tužilaštvo BiH tvrdi da su svjedoci vjerodostojno opisali učešće Ese Macića u ubistvima Šćepe Gotovca i Milorada Kuljanina u logoru Čelebići, i u premlaćivanju zatvorenika, te zbog toga smatra da optuženi treba biti proglašen krivim.

Oslobađajuću presudu zatražila je Odbrana optuženog, istaknuvši da je Haški tribunal, u presudi za zločine počinjene u logoru Čelebići izrečenoj 2003. godine, zaključio da Macić nije kriv za ubistva. Kada su u pitanju premlaćivanja, Odbrana je naglasila i da su svjedoci Optužbe rekli da je optuženi tukao po naređenju, ali i kada je to radio, bio je blaži od drugih stražara.

Suđenje Maciću za zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika počinjen u Konjicu trajalo je godinu i deset mjeseci, a saslušano je više od 30 svjedoka.

Prvi zatvorenici u logor Čelebići dovedeni su u aprilu 1992. godine, odmah nakon početka rata u Bosni i Hercegovini. Većina zatvorenika je zarobljena tokom vojnih operacija na Bradini, Donjem Selu i okolini. Kompleks u Čelebićima, koji je sastavljen od hangara, podzemnih tunela, gdje je Jugoslovenska narodna armija (JNA) skladištila tečna goriva, pretvoren je u logor.

Hangari “šestica” i “devetka”

Zatočenici srpske nacionalnosti su uglavnom smještani u hangare “šestica” i “devetka”, gdje su brutalno premlaćivani, a neki i ubijeni.

Bivši zatočenik Janko Glogovac se na suđenju prisjetio početka juna 1992., kada je, kako tvrdi, Macić pozvao Kuljanina da izađe ispred hangara, a onda u njega ispalio rafal.

“Bio mu je okrenut licem i rafalom mu je pucao u grudi, pa u vrat i lice. Taj prizor, kada se mozak i lobanja rasprskavaju…”, kazao je Glogovac.

O ovome je svjedočio i Dragan Đorđić, ispričavši da je optuženi prvo udario Kuljanina u glavu i rebra, a zatim ispalio rafal u njega. “Vidio sam da je pogođen u vrat, lice i grudi”, rekao je svjedok Đorđić.

U svom svjedočenju, optuženi Macić je kazao da mu je Kuljanin, vraćajući se iz toaleta, pokušao iznenada ispred hangara oteti pušku, kojoj je metak bio u cijevi, nakon čega je jedanput opalila.

“On je pao, a ja sam bacio pušku. Bio sam u šoku”, rekao je optuženi Macić, istaknuvši da je nakon toga otišao kod nadređenog Hazima Delića i o svemu napisao izjavu.

Svjedočeći u korist optuženog, Hazim Delić je kazao da se radilo o ubistvu u samoodbrani. Delić, koji je u Haškom tribunalu osuđen na 18 godina zatvora zbog zločina u logoru Čelebići, rekao je da mu je ubistvo Kuljanina bilo stavljeno na teret po komandnoj odgovornosti. Međutim, kazao je Delić, Haški tribunal je utvrdio da to nije bilo namjerno ubistvo.

Macić je ispričao da nakon ovog događaja dva dana nije dolazio u logor, a kada se vratio, počeo je stražariti na kapiji.

Kuljaninovi posmrtni ostaci pronađeni su 1998. godine u dvorištu pravoslavne crkve na Bradini, a pregledom patologa i balističara utvrđeno je da je metak uzrokovao višestruki prijelom donje vilice.

Stajali kao ukopani

Macić je optužen da je sredinom juna 1992. godine sa nepoznatim čuvarima tukao Šćepu Gotovca, koji je zbog toga preminuo.

Svjedok Branko Šiniković je kazao da su u hangaru Gotovca počeli tući Hazim Delić, Esad Landžo, optuženi Macić i drugi stražari. Šiniković je rekao da su njemu i još jednom zarobljeniku naredili da Gotovca iznesu vani.

“Ista ekipa ga je nastavila udarati, ali bez Delića. Tukli su ga dok nije prestao davati znake života”, kazao je Šiniković, pojasnivši da su on i taj drugi zarobljenik samo stajali kao ukopani.

Patolog Željko Karan je utvrdio da je Gotovcu slomljena ključna kost i prelomljeno više rebara.

Optuženi Macić tvrdi da je za Gotovca prvi put čuo kada mu je pročitana optužnica.

Esad Landžo, bivši stražar u logoru Čelebići, osuđen je 2003. u Haškom tribunalu na 15 godina zatvora zbog zločina u tom logoru.

Nekoliko bivših zatočenika iz logora Čelebići opisalo je kako su sredinom augusta 1992. godine brutalno pretučeni. Velibor Mrkajić je na suđenju rekao da je sto posto siguran da je batine dobio od optuženog.

U izjavi koju je dao 2010. godine tokom istrage u Tužilaštvu BiH, Mrkajić nije bio siguran u vezi s učešćem optuženog u tuči, što je obrazložio time da se kasnije svega prisjetio.

Ranko Žuža je također govorio o masovnom premlaćivanju zarobljenika, te naveo da ga je optuženi udarao nogama u bubrege. To što u istrazi nije govorio da je bio pretučen, svjedok je objasnio time da je tada općenito govorio o stradanju srpskog naroda u Bradini.

Mile Kuljanin je ispričao da je premlaćivanje bilo po Delićevoj naredbi, te da su Macićevi udarci bili blaži u odnosu na druge.

Macić je optužen i za zlostavljanje zarobljenika u dvorani Musala, gdje je stražario nakon odlaska iz logora Čelebići. Optuženi tvrdi da je u Musalu prebačen u drugoj polovini juna 1992. godine.

Novo Mojević je na suđenju kazao da mu je u martu 1993. godine optuženi Macić polomio šest zuba u gornjoj vilici.

“Bio sam u svlačionici kada je ušao Macić i opsovao mi majku, a zatim me udario puškom u usta i polomio zube”, rekao je Mojević, ne mogavši prepoznati optuženog u sudnici.

U izjavi koju je dao tokom istrage, svjedok Mojević je naveo da se to premlaćivanje dogodilo u školi u selu Parsovići kod Konjica, gdje je, prije dolaska u Musalu, bio zatvoren dva mjeseca. Upitan za razlike između izjave i svjedočenja, svjedok je to pripisao svojoj grešci.

Više svjedoka Odbrane koji su bili stražari u dvorani, navelo je da zarobljenici nisu maltretirani. Senadin Tucaković, nekadašnji komandir obezbjeđenja tog objekata, rekao je da nikada nije dobio pritužbe da je Mojević maltretiran.

Suđenje Maciću je počelo u januaru prošle godine i to je pred Sudom BiH prvi proces za zločine počinjene u logorima Čelebići i Musala. Macić se tokom cijelog suđenja branio sa slobode.

Amer Jahić je novinar BIRN – Justice Reporta. [email protected] Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.