This post is also available in: English
Odgovarajući na unakrsna pitanja Odbrana, svjedok Vinko Lale ispričao je da je od izvjesnog Lazara Krstića zatražio pušku kada je situacija na području Tarčina postala “napeta”.
“Počele su pucnjave noću, a iz Tarčina se nije moglo ići jer su postojale barikade. Bojao sam se za porodicu i zato sam tražio naoružanje. To je bio moj jedini motiv”, kazao je Lale, koji je sa svjedočenjem počeo 19. jula 2012. godine.
Svjedok Lale je naglasio da je 13. jula 1992. odveden u logor “Silos”, gdje je proveo više od pet mjeseci, te da je nakon toga boravio u kućnom pritvoru.
Za zločine počinjene u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. Maj”, Tužilaštvo BiH tereti Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića, Šerifa Mešanovića, Mirsad Šabić i Nermina Kalembera.
Prema optužnici, Bećir Hujić i Halid Čović obavljali su funkcije upravnika i zamjenika upravnika logora “Silos”, a Nermin Kalember bio je stražar u tom objektu.
Svjedok Lale je kazao kako mu je upravnik logora “Silos” jedne prilike omogućio da se vidi sa svojom suprugom, te da je to pozitivna stvar koja se desila tokom njegovog boravka u tom objektu.
“Upravnik je pitao mene i još jednog čovjeka da li hoćemo da vidimo svoje supruge. Prvo smo mislili da je to provokacija i samo smo šutjeli. On nas je poveo do svoje kancelarije i zaista su tu sjedile naše supruge. To je jedna od pozitivnih stvari u ‘Silosu’”, ispričao je Lale.
Odgovarajući na pitanja Edine Rešidović, braniteljice prvooptuženog Đelilovića, svjedok je rekao da je početkom rata većina stanovništva – Srba, Hrvata i Bošnjaka – na području Tarčina i Pazarića “primala vojno naoružanje”.
Odbrana Halida Čovića u sudnici je prikazala isječak iz dokumentarnog filma pod nazivom “Sarajevo – logori za Srbe”, a svjedok je potvrdio da je jedan od učesnika u tom filmu.
U filmu se, između ostalog, navodi da niko nije procesuiran za zločine nad Srbima, da je formiranje Suda BiH u kasarni “Viktor Bubanj” porazno za Srbe, te da su mnoge sudije bile ratne sudije i da sudile ljudima iz tog logora, kao i da je Sarajevo jednonacionalni grad (…).
Film i transkript koji je napravljen na osnovu onoga o čemu se govori u filmu uloženi su u sudski spis kao dokazi Odbrane Halida Čovića.
Marijan Pogačnik, tužilac Tužilaštva BiH, prigovarao je na autentičnost filma, a Milorad Rašević, branilac optuženog Nezira Kazića, prigovorio je na relevantnost snimaka kazavši da je “snimak politički pamflet kojem nije mjesto u sudnici”.
Nastavak suđenja zakazan je za 30. august.
