Članak

Žrtve traže da obilježe mjesta stradanja

21. Maja 2012.00:00
Dvadeset godina od početka rata u BiH, vlasti u Prijedoru i dalje ne omogućavaju žrtvama da obilježe “strašna mjesta stradanja” u tom gradu, ističu predstavnici udruženja žrtava.

This post is also available in: English

Osam nevladinih organizacija okupljenih u Odbor za obilježavanje 20. godišnjice zločina u Prijedoru objasnilo je na konferenciji za štampu u Sarajevu da im vlasti u Prijedoru i sadašnji vlasnici objekata bivših logora u tom gradu ne dozvoljavaju održavanje komemoracija.

“Omarska je najužasniji koncentracioni logor u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, ali nije nam dozvoljeno da uđemo u taj kompleks. Također želimo da izvršimo rekonstrukciju nekih od zločina koji su se desili tako što ćemo autobusima i kamionima prevesti civile u bivše logore i dalje, da bismo pokazali kako se sve dešavalo 1992. godine, ali to je i dalje upitno”, rekao je Edin Ramulić, predstavnik Udruženja “Izvor” iz Prijedora.

Predstavnicima udruženja žrtava iz Prijedora 9. maja ove godine nije dozvoljen ulaz u Omarsku, nekadašnji logor a sadašnji poslovni objekat kompanije ArcelorMittal.

Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša “Prijedor ‘92”, koji je kao maloljetnik bio zatvoren u Omarskoj, rekao je da nedozvoljavanje obilježavanja predstavlja “zabranu prava na sjećanje”.  

“Nemam riječi. Jedino što mogu reći jeste da se osjećam kao da je opet 1992. godina”, kazao je Duratović.

Ramulić i Duratović, pozivajući se na presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) i Suda BiH koje se tiču zločina u Prijedoru, rekli su da je dokazano da je više od 100 djece i 250 žena ubijeno, dok je 31.000 Bošnjaka i Hrvata zatvoreno u logore.

Konferenciji za novinare prisustvovao je Fikret Alić, bivši logoraš iz Omarske, koji je zatražio da se dozvoli održavanje svih komemoracija u BiH.  

“Želim da kažem da se nama ne daju prava. Mi 20 godina nemamo pravo da obilježimo patnju i nemamo sigurnost. Ja se osjećam ugroženo, a želim obilježiti ono što mi je najvažnije. Treba da se obilježi svako mjesto gdje je bio zločin. Mi živimo u strahu. Ja bih se sutra vratio iz Danske, ali nemam sigurnost”, rekao je Alić.

Zijad Bačić je ispričao da je preživio masakr u selu Zecovi u blizini Prijedora kada je ubijeno 29 osoba.

“Mi moramo živjeti zajedno. Nemamo druge zemlje do Bosne, ali nikada ne smijemo zaboraviti istinu”, rekao je on.

Organizatori konferencije za medije su pojasnili da planiraju posjetu logoru Trnopolje 31. maja, kao i rekonstrukciju u augustu ove godine, ali se pribojavaju da im to neće biti dozvoljeno.

D.Dž.

This post is also available in: English