Memić i ostali: Ratni dnevnik odreda “Zulfikar”
This post is also available in: English
Trusini.
Suvad Rogo, bivši pripadnik odreda “Zulfikar”, na suđenju šestorici bivših pripadnika Armije BiH (ABiH) rekao je da je optuženi Ališpago zvani Zuka u martu 1993. godine postao zamjenik komandanta Operativne grupe (OG) “Igman” te više nije bio komandant u odredu.
Kako je svjedok pojasnio, optuženi Nihad Bojadžić je tada postao komandant odreda “Zulfikar”.
“Oko polovine marta 1993. godine, Zuka je imenovan za zamjenika komandanta. Kada je to pismeno zaživjelo, ja ne znam”, kazao je Rogo, koji je vodio ratni dnevnik odreda.
Međutim, prema fotokopijama ratnog dnevnika odreda “Zulfikar”, čije je dijelove svjedoku predočila tužiteljica Vesna Budimir, vidljivo je da je od marta do augusta 1993. godine Ališpago bio komandant, a Bojadžić zamjenik.
“Zuku sam doživljavao kao komandanta, i on je to za mene i danas. (…) Nihad je za mene bio trajni zamjenik”, objasnio je svjedok komentirajući dijelove predočenog dnevnika.
Rogo je tužiteljici Budimir potvrdio i da je Ališpaginoj Odbrani rekao da će svjedočiti u njegovu korist, te da je bivšem njegovom braniocu dao izjavu prije nego u istrazi Tužilaštva BiH.
Za ubistva 18 civila i četiri pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) počinjena u selu Trusina kod Konjica 16. aprila 1993. godine, Tužilaštvo BiH tereti, uz Ališpagu i Bojadžića, Mensura Memića, Dževada Salčina, Senada Hakalovića i Nedžada Hodžića.
Prema optužnici, Memić, Salčin i Hodžić, bivši pripadnici Specijalnog odreda “Zulfikar” pri Štabu Vrhovne komande ABiH, i Hakalović, nekadašnji pripadnik 45. brigade “Neretvica” ABiH, učestvovali su u napadu na Trusinu i ubistvima civila i ratnih zarobljenika.
Kako je navedeno u optužnici Tužilaštva BiH, Bojadžić, bivši zamjenik odreda “Zulfikar”, na uzvišenju iznad Trusine naredio je podređenim vojnicima da niko na drugoj strani ne smije ostati živ, te je odatle rukovodio napadom.
Ališpago je, prema optužnici, optužen što, kao tadašnji komandant, nije kaznio vojnike koji su učestvovali u ubistvima.
Sudsko vijeće upitalo je svjedoka Rogu da li je smjena komandanta važan događaj, te da li je to zabilježio u dnevnik. Svjedok je odgovorio: “Tačno je da je važan događaj jer vam odlazi drag komandant. Nisam zabilježio, ali po važnosti bi trebalo da ima mjesta u dnevniku.”
Edina Rešidović, braniteljica optuženog Bojadžića, upitala je svjedoka da li ga je optuženi Ališpago finansijski pomogao da završi magisterij, na što je optuženi prigovorio, istaknuvši da to prelazi svaku mjeru.
Iako je Rešidović pojasnila da je to pitanje kredibiliteta svjedoka, Rogo nije odgovorio, ali se zahvalio svima koji su mu pomogli da završi magisterij.
Braniteljica Rešidović je svjedoku pokazala i dokument Štaba Vrhovne komande ABiH od 22. aprila 1993. godine u kojem piše da je Bojadžić imenovan za pomoćnika načelnika za obavještajne poslove na isturenom komandnom mjestu u Bradini (općina Konjic), ali je on rekao da taj dokument nije vidio.
Rogo je kazao da je odred “Zulfikar” napustio krajem 1993. godine jer optuženi Ališpago više nije bio komandant.
Govoreći u zločinu u selu Trusina, svjedok je samo rekao da je u drugoj polovini aprila 1993. godine saznao da su počinjena ubistva civila i zarobljenih vojnika.
Nastavak suđenja zakazan je za 24. februar ove godine.