This post is also available in: English
vojim očima”.
“VRS je pod vašim zapovjedništvom etnički čistila i napadala enklave u istočnoj Bosni – Srebrenicu, Žepu i Goražde – kao i oblast jugoistočno od Banje Luke”, rekao je Tucker, koji je u to vrijeme bio vojni asistent komandanta UNPROFOR-a u BiH Philippea Morillona.
Karadžić, tadašnji predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant VRS-a, optužen je, između ostalog, za progon nesrpskog stanovništva širom BiH, kao i za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskohercegovačkih opština, u periodu od 1992. do 1995. godine.
Nazivajući tokom unakrsnog ispitivanja svjedočenje Tuckera “uopštenom deklaracijom”, Karadžić je sugerisao da svjedok “to nije sam utvrdio”. Tucker je više puta odgovorio da je bio očevidac progona tokom boravka u okolini Srebrenice u martu 1993. godine, zajedno sa generalom Morillonom, a da su to potvrđivali i izvještaji sa terena.
U svoju odbranu optuženi je citirao sopstvene riječi iznijete tokom rata – da vojni rezultati na terenu ne prejudiciraju konačno rješenje konflikta i da će “svim civilima biti omogućeno da se vrate u svoje domove”.
“A zašto ste ih onda uopšte istjerali?”, uzvratio je pitanjem Tucker.
Na konstataciju Karadžića da su bosanski Srbi bili “spremni da vrate i do 20 odsto teritorija” koje su zauzeli, svjedok je odgovorio da dok je on službovao u BiH, Srbi nisu vratili ništa od teritorija, niti su dozvolili “etnički očišćenim manjinama da se vrate”.
Negirajući da su Bošnjaci bili progonjeni, optuženi je ustvrdio da su civili “bježali pred srpskim snagama” koje su se borile protiv Armije BiH (ABiH) a da sa njima nisu došli u dodir. Svjedok je, međutim, odgovorio da su bošnjački civili bili “bez ikakvog stvarnog izbora da ostanu”, pošto su njihova sela bila podvrgnuta “terorizmu artiljerijom” VRS-a.
“Zašto su oni uopšte bili napadani?”, pitao je Tucker Karadžića, koji je odgovorio da će na to doći kasnije.
Karadžić je osporavao i Tuckerovo svjedočenje da u istočnobosanskim enklavama nije bilo organizovane bošnjačke vojne sile, tvrdeći da je na području između Zvornika i Srebrenice bilo “30.000 muslimanskih boraca”, a u samoj Srebrenici “13.000 do 15.000”.
“Da je to tačno, ishod bi bio drugačiji”, odgovorio je svjedok, nazvavši Karadžićeve tvrdnje “apsurdnim pretjerivanjem”.
Svjedok je ostao pri iskazu da je na tom području bilo samo slabo naoružanih bošnjačkih civila koji su pokušavali da odbrane svoja naselja od napada VRS-a. Potvrdio je, međutim, da su snage Nasera Orića iz Srebrenice napadale srpske položaje i sela u okolini, u namjeri da dođu do “oružja, municije i hrane”.
Tucker je, na sugestiju optuženog, izjavio da je tačno da je VRS u proljeće 1993. mogla zauzeti Srebrenicu da je to željela, kao i da je Karadžić tada to zabranio.
Na Karadžićevu tvrdnju da su on i “civilne vlasti RS-a” činile napore da u Srebrenicu prođu humanitarni konvoji, svjedok je naglasio da od novembra 1992. do sredine 1993. u tu enklavu, u kojoj su civili umirali od gladi i nedostatka lijekova, nije bio pušten nijedan konvoj.
“Vi se povodite za onim što su vam rekli muslimani”, kazao je na to optuženi svjedoku.
“Ja sam to vidio svojim očima u Srebrenici i Konjević Polju”, odvratio je Tucker, opisavši kako je u Srebrenici tada živjelo oko 40.000 ljudi – samo 7.000 u svojim kućama, dok su ostatak činili Bošnjaci protjerani iz drugih mjesta. Zbog nedostatka hrane, oni su, po kazivanju svjedoka, jeli koru od drveta i žuto cvijeće sa okolnih brda.
Nastavak suđenja Karadžiću zakazan je za 19. januar ove godine.
