This post is also available in: English
Zaštićeni svjedok S-125, koji je bio pripadnik policijskog Centra za obuku na Jahorini, rekao je da je pripadniku ove jedinice naredbu za odvođenje ovog dječaka izdao jedan od komandira.
“U pretresu je zarobljeno sedam do osam ljudi. Među njima je bilo i jedno dijete, imao je maksimalno 13 godina. Kad smo sišli na put, jedan od komandira ga je pitao: ‘Šta ćeš ti ovdje?’ Ovom jednom je dao naredbu da ga odvede na stranu. Čuo se pucanj. Vojnik se vratio sam”, ispričao je svjedok.
On je govorio i o drugim slučajevima ubistava i pucnjavama u i oko Konjević Polja tokom zarobljavanja muškaraca bošnjačke nacionalnosti, koji su, nakon što su srpske snage zauzele Srebrenicu, kroz šumu krenuli prema Tuzli.
Naveo je kako je tokom noći na cesti ubijen jedan čovjek, čiji su leš na cesti ujutro vidjeli, te ispričao kako je tokom noći došlo do razmjene vatre i kako je ranjen jedan muškarac.
“On je pobjegao nazad i čulo se kako iz pravca potoka doziva svoje da je ranjen. Jaukao je do ujutro, kada je Brko otišao tamo i čuo se pucanj. Nisam vidio šta se desilo, ali mogao sam da pretpostavim”, kazao je S-125.
Brko je, naveo je svjedok, bio komandir njegovog voda, ali mu nije poznato kako se zvao. Svjedok je prepoznao optuženog Duška Jevića kao glavnog starješinu jahorinskog odreda, kojeg je, dok su bili na terenu, vidio samo jednom u školi u kojoj su bili smješteni.
Jeviću se sudi zajedno sa Mendeljevom Đurićem, Goranom Markovićem i Neđom Ikonićem za učešće u prisilnom preseljenju bošnjačkog stanovništva s područja Srebrenice, kao i ubistvu oko 1.000 muškaraca u Kravici.
Prema optužnici, Jević je bio komandant Centra za obuku na Jahorini pri Specijalnoj brigadi policije Republike Srpske, Đurić i Ikonić komandiri četa, a Marković komandir voda.
Svjedok je ispričao kako je zarobljena grupa između 100 i 200 muškaraca, koji su odvedeni u pravcu Konjević Polja, te kako je jednom čuo rafalne pucnje u jednom objektu gdje su čuvani zarobljeni.
“Tu gdje su bili zarobljeni ljudi čula se pjesma, pjevali su te četničke pjesme. Odjednom je odjeknuo rafal. Pjesma je prestala i čuli su se krici”, ispričao je svjedok, navodeći da pripadnici njegove jedinice nisu bili zaduženi za čuvanje ovog objekta.
Na pitanja Odbranâ, svjedok je potvrdio da svojim očima nije vidio ubistva u ovom objektu u Konjević Polju, kao ni ubistvo dječaka, ranjenog muškarca kod potoka, ni čovjeka na cesti.
S-125 posvjedočio je da su, dok je bio u školi, traženi dobrovoljci za određeni zadatak i da su se javila dvojica njegovih kolega.
“Brko je bio tu. Sjećam se da je prokomentarisao da im ne valja to… Ta dvojica nisu tu bili dva dana. Viđali smo ih na kamionu. Sjedili su na blatobranu, a pozadi, pod ceradom, bili su ljudi”, rekao je svjedok.
Na pitanje da li je kasnije saznao na kakvom su zadatku bila dvojica dobrovoljaca, on je odgovorio da su “bili tračevi da su oni ljude sprovodili na strijeljanje, pretresali i uzimali pare”.
Nastavak suđenja je u ponedjeljak, 5. decembra 2011. godine.
