Marjanović: Nepoznata očeva sudbina

godine uhapsio njegovu porodicu, od kada se ocu gubi svaki trag.

Svjedok Ibro Bajić je rekao da je oca Nurku posljednji put vidio u Žepi kada se sa suprugom i četvero djece odlučio vratiti u svoje selo Babljak (općina Rogatica), iz kojeg su prethodno izbjegli.

“Poslije rata sam saznao šta se desilo. Mevlija mi je rekla da ih je Zoran odveo na Borike (općina Rogatica) automobilom kojim je upravljao neki čovjek. Rekla mi je da su Nurku odvojili, a ostale su prebacili u Rogaticu”, kazao je svjedok Bajić, dodavši da do danas ne zna za sudbinu oca.

Marjanović je optužen da je 19. juna 1992. godine u mjestu Marina Homora (općina Rogatica), zajedno s nekoliko pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), uhapsio jednu bošnjačku porodicu – bračni par i četvero maloljetne djece.

Porodica je potom, kako je navedeno u optužnici, odvedena u mjesto Borike, odakle su majku i djecu nepoznati pripadnici VRS-a odveli i zatvorili ih u prostorije srednje škole “Veljko Vlahović” u Rogatici, dok je otac odveden u nepoznatom pravcu, od kada mu se gubi svaki trag.

Rasema Bajić, druga svjedokinja Državnog tužilaštva, rekla je da je u logoru u Vlasenici 1992. godine saznala od Muje Ćeske da je optuženi Marjanović zarobio porodicu Bajić.

“On mi je rekao da ih je Zoran zarobio na Marinoj Homori, te ih odveo na Borike. Rekao mi je da su djevera Nurku tu ostavili, a da su Mevlija i djeca prebačeni u Rogaticu, gdje su ostali deset dana”, kazala je Rasema Bajić.

Svjedokinja je rekla da je Ćesko o zarobljavanju porodice Bajić saznao od Mevlije, Nurkine supruge, dok su bili zarobljeni u logoru u Rogatici. Osim sa Ćeskom, o zarobljavanju porodice Bajić svjedokinja je, kako je ispričala, razgovarala i s Mevlijom nakon što je izašla iz logora.

Nastavak suđenja zakazan je za 9. novembar 2011., kada je planirano da Tužilaštvo sasluša dva nova svjedoka.