Lokalno pravosuđe: Očaj porodica žrtava iz “Vranice”

Iako je u maju navršeno 18 godina od kada je 13 pripadnika ABiH zarobljeno u Komandi Četvrtog korpusa ABiH u Mostaru – zgradi poznatijoj kao “Vranica” – bosanskohercegovačko pravosuđe još uvijek nije donijelo nijednu pravosnažnu presudu za ubistva ovih osoba.

Porodice žrtava ističu kako su “izgubili povjerenje” u rad tužilaštava i sudova u BiH, i ne vjeruju da će ikada dočekati “da pravda bude zadovoljena”.

Za ubistva pripadnika ABiH zarobljenih u zgradi “Vranica” koja su počinjena na Mašinskom fakultetu u Mostaru u maju 1993. godine, Kantonalno tužilaštvo Mostar tereti Željka Džidića, Matu Aničića, Ivana Škutora i Erharda Poznića, bivše pripadnike HVO-a.

Do sada je Kantonalni sud u Mostaru donio tri oslobađajuće presude u ovom predmetu, ali je Vrhovni sud Federacije BiH svaki put presudu poništio i slučaj vratio na ponovno suđenje.

Treću oslobađajuću presudu u slučaju “Vranica” Vrhovni sud Federacije BiH je poništio 2008. godine i vratio slučaj u Kantonalni sud u Mostaru, ali je i naloženo da se promijeni sudsko vijeće koje je vodilo dosadašnja suđenja.  

Ipak, još uvijek nije poznato kada će suđenje početi. U Kantonalnom sudu u Mostaru, za BIRN – Justice Report najavljuje da bi suđenje u slučaju “Vranica” trebalo početi krajem godine, kada će biti dostupno i više informacija o samom predmetu.

Članovi Odbora roditelja zarobljenih i nestalih u “Vranici”, međutim, ogorčeni su zbog razvlačenja ovog slučaja i smatraju “kako se ništa neće promijeniti ni u četvrtom pokušaju suđenja”.

Azra Penava, predstavnica Odbora roditelja zarobljenih i nestalih u “Vranici”, čiji je muž Fahro Penava bio među 13 ubijenih pripadnika ABiH, tvrdi kako je zbog ponašanja optuženih Džidića i Aničića, kao i Suda i Tužilaštva u Mostaru, potpuno izgubila nadu u pravdu.

“Ne vjerujem da će se bilo šta promijeniti. Ne vidim da se želi doći do istine, nego se sve čini da se ono što je svjedok kazao prezentira na drugi način. Ništa se neće promijeniti, predsjednik Suda i sudije ostaju isti i oni neće raditi protiv sebe”, kaže Penava, ističući da iznosi stav Odbora roditelja zarobljenih i nestalih u “Vranici”.

Ovo mišljenje dijeli i Omer Čehić, čiji je sin Senad također bio među zarobljenim pripadnicima ABiH u “Vranici”.

“Što se tiče suđenja, ovdje ti je ‘kadija te kudi, kadija ti sudi’. Ne treba uopšte dolaziti na sud, jer sve rade u interesu optuženih. Žalili smo se i Vrhovnom sudu BiH, da slučaj premjeste u Sarajevo, da im se tamo sudi. Oni su odbili i vratili na Kantonalni sud u Mostaru”, kaže Čehić, prisjećajući se da je zadnji put sina vidio 10. maja 1993. godine u “Vranici”.

Čehić pojašnjava da je prilikom napada HVO-a na “Vranicu” rekao sinu: “Nemoj se obazirati šta će sa mnom biti, spašavajte se…”

Čehić je uhapšen 10. maja 1993. godine i narednih godinu dana proveo je u zatočeništvu u različitim logorima na području Hercegovine. Nakon izlaska iz logora, Čehić je, kaže, tragao za sinom, čije je tijelo pronađeno 2007. godine u blizini Mostara.

Među 13 pripadnika ABiH koji su odvedeni iz “Vranice” bio je i Dževad Čolić, brat Zejne Čolić, koja tvrdi da se godinama nadala da joj je brat ipak živ, ali njegovo tijelo je identifikovano zajedno s tijelima još devet osoba koje su bile u “Vranici”.

U maju 2007. godine na lokalitetu Rimski bunar kod Mostara pronađeni su posmrtni ostaci 16 pripadnika ABiH, a identifikacijom je utvrđeno da se među njima nalazi 10 osoba iz “Vranice” – Alija Ćamo, Senad Čehić, Dževad Čolić, Mimo Grizović, Vahidin Hasić, Dževad Husić, Zlatko Mehić, Nenad Milojević, Fahir Penava i Nazif Šarančić.

Za preostala tri pripadnika ABiH iz Komande Četvrtog korpusa – Hasanom Balićem, Šefkom Pobrićem i Fedžom Huskovićem – i dalje se traga.

Zbog zločina počinjenih nad Bošnjacima u Mostaru tokom 1993. i 1994. godine, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) čeka se presuda Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću, nekadašnjim rukovodiocima Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB) i HVO-a.

———————————————————————————————————-
Ovaj tekst je urađen kao dio projekta koji podržavaju građani SAD-a putem USAID-a u BiH. Za sadržaj ovog teksta je u potpunosti odgovoran BIRN i on ne mora nužno odražavati stavove USAID-a i Vlade SAD-a.