Korićanske stijene: Nesmetani prolaz konvoja

Željko Stojnić, kojeg je Državni sud prvostepenom presudom osudio na 15 godina zatvora za učešće u strijeljanju oko 200 civila na Korićanskim stijenama, kazao je, kao svjedok Odbrane petorice optuženih za isti zločin, da je 21. augusta 1992. godine u pratnji konvoja vidio samo optužene Zečevića i Ljepoju.

Stojnić je kazao da je ujutro 21. augusta od trećeoptuženog Petra Čivčića dobio naredbu da ide u pratnju konvoja, te da je njegov zadatak osiguravanje “nesmetane pratnje i da nema problema i incidenata u konvoju kojim nesrpski civili iz Prijedora žele napustiti grad”.

“Sjećam se da me je žutim kombijem do Tukova prebacio Radoslav Knežević, ali se on potom vratio ka Prijedoru. Tamo je bio veliki broj nesrpskih civila – preko hiljadu. Bilo je dosta ljudi koji su obezbjeđivali, a možda desetak autobusa i šest šlepera u koje su civili ulazili dobrovoljno”, rekao je Stojnić, dodavši da Čivčića i Kneževića tog dana više nije viđao.

Za učešće u pratnji konvoja sa preko 1.000 civila, koji je 21. augusta 1992. godine iz Prijedora išao prema Travniku, te izdvajanju i ubistvima oko 200 muškaraca na Korićanskim stijenama, Državno tužilaštvo tereti Zečevića, Kneževića, Čivčića, Ljepoju i Branka Topolu.

U optužnici se navodi da je Čivčić bio komandir Prvog odjeljenja Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, Zečević, Ljepoja i Knežević, pripadnici voda, dok je Topola bio pripadnik Teritorijalne odbrane.

Stojnić je rekao da je konvoj krenuo preko Banje Luke ka Travniku, te da je na pauzi izvršena pljačka civila.

“Meni je prišao pokojni komandir voda Miroslav Paraš i dao kesu i rekao da jednom od putnika naredim da sve dragocjenosti otme i sakupi. Ja sam to morao i uraditi, jer je on bio autoritet. Na idućem stajanju Paraš je uzeo tu kesu, ali nije bio zadovoljan i onda se derao na mene, a tom putniku je prijetio i naredio da više skupi”, dodao je Stojnić.

U optužnici se navodi da su optuženi od civila u konvoju “uz prijetnju da će ih ubiti”, uzimali novac, zlato i druge dragocjenosti.

Nakon više sati vožnje, prema Stojnićevom iskazu, konvoj je zaustavljen u blizini rijeke Ugar gdje je “Paraš izvršio izdvajanje određenog broja ljudi koji su prebačeni u dva autobusa”. Stojnić je pojasnio da na tom mjestu nije vidio nijednog od petorice optuženih.

“Tu sam vidio Paraša da to nešta izdvaja i još neke pripadnike naše jedinice. Kada je konvoj trebao krenuti, meni je rečeno da idem kod tih autobusa, jer trebam pomoći oko neke razmjene, ali kad sam došao, Paraš se derao na mene i vratio me, i onda sam nastavio sa nekim vozilom dalje”, kazao je svjedok.

Stojnić je u sudnici rekao da je nakon dva sata vožnje stigao do mjesta zvanog Smetovi, u blizini Travnika, gdje su civili iz njegovog vozila izašli, a da je za ubistva osoba iz autobusa saznao tek nakon dva dana.

Odgovarajući na pitanja Milana Vujina, branioca četvrtooptuženog Topole, Stojnić je rekao da Topola “apsolutno tog dana nije bio u pratnji konvoja”.

“Nema šanse da bi mi promakao, jer se znamo cijeli život. Ne znam otkud on u ovom predmetu kad nema veze sa policijom”, dodao je on.

Naredno ročište zakazano je za 24. mart ove godine.

D.Dž.