Radić i ostali: Sumnja u istinitost iskaza svjedoka
This post is also available in: English
Šunjićev branilac, Mithat Kočo, kazao je da Tužilaštvo BiH nije dokazalo niti jedno krivično djelo koje optuženom stavlja na teret, te da ni jedan od predočenih dokaza “nije dao indiciju gdje ga optužba stavlja u funkciju dozapovjednika zatvora Vojno”.
“Neshvatljivo je da je on bio dozapovjednik zatvora jer za oba dokaza se može reći da su falsifikati. Potpisi nisu ni slični potpisima Šunjića, a grafolog je dao mišljenje da dokumenti nemaju nikakav značaj. Nije mogao biti dozapovjednik i nije imao vojni čin”, kazao je Kočo.
Osim Šunjića, Tužilaštvo BiH tereti Marka Radića, Damira Brekala i Mirka Vračevića da su, kao pripadnici Prve bjelopoljske bojne Druge brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO), učestvovali u fizičkom, psihičkom i seksualnom zlostavljanju zatočenika u Vojnom kraj Mostara tokom 1993. i 1994. godine.
Oni su u februaru 2009. nepravosnažno osuđeni za zločin protiv čovječnosti, i to Radić na 25, Šunjić na 21 i Brekalo na 20 godina dugotrajnog zatvora, a Vračević na 14 godina zatvora. Nakon uloženih žalbi, Apelaciono vijeće je ukinulo presudu i odredilo održavanje ponovnog suđenja, koje je počelo u julu 2010. godine.
Prema optužnici, Šunjić je bio pripadnik diverzantske jedinice “Ivan Stanić Ćićo” i dozapovjednik zatvora Vojno.
“Moj branjenik nije bio pripadnik diverzantske jedinice i nije mogao učestvovati u formiranju zatvora Vojno. Prije sukoba HVO-a i Armije BiH (ABiH), Šunjić je obavljao dužnost vojnog policajca u Sjevernom logoru, da bi 6. jula 1993. bio poslan na Raštane”, kazao je Kočo.
Šunjić je tokom iznošenja završnih riječi rekao da iskazi svjedoka “nisu istiniti”, te da se nada da će Apelaciono vijeće “posumnjati u istinitost svjedoka”.
Svjedoci Tužilaštva BiH su kazali da je optuženi učestvovao u ubistvu Arifa Omanovića, dok je svjedokinja C rekla kako je on naredio da ode na noćni zadatak onda kada je silovana, ali je Šunjić ove navode negirao, rekavši da u to vrijeme nije bio u Vojnom.
“Ne sporim da je Omanović umro u zatvoru, ali se protivim da sam učestvovao u njegovom ubistvu. (…) U tom periodu kada svjedokinja ‘C’ tvrdi da sam je slao na noćni rad nisam bio vojno angažovan”, rekao je optuženi, dodavši da 10. septembra 1993. nije dolazio na područje Vojnog, te da se 14. septembra sam razriješio dužnosti vojnog policajca.
S iznošenjem završnih riječi Šunjić će nastaviti 21. februara ove godine.
A.J.