This post is also available in: English
cijama donosile zajedno.
General Smith je tokom ispitivanja potvrdio da je 1995. imao zadatak da obezbijedi održavanje potpisanog primirja između dvije zaraćene strane u okolini Sarajeva, te da se te godine više desetina puta sastajao sa optuženim Karadžićem i Ratkom Mladićem, generalom Vojske Republike Srpske (VRS) koji se sada nalazi u bjekstvu.
“Sastanci su se uglavnom održavali na Jahorini ili Palama – u okolini Sarajeva. Moj zaključak, iza kojeg i danas stojim, jeste da su tokom rata političke i vojne strukture bosanskih Srba djelovale ‘na istom frontu’, odnosno da je ponašanje VRS-a koordinirano s vrha vlasti bosanskih Srba”, potvrdio je Smith.
Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u BiH od 1992. do 1995. godine.
General Smith je kazao i da Karadžić, tokom zajedničkih sastanaka, nikada nije demantovao granatiranje i snajpersko ubijanje civila u Sarajevu, ali da nije ni prihvatao mogućnost da pripadnici VRS-a prestanu da djeluju po civilnim položajima.
“Karadžićev odgovor je uvijek bio: ‘Mi to radimo njima jer i oni to rade nama… a pošto vi kao UNPROFOR ne činite ništa da to spriječite, onda to moram da činim ja’”, ispričao je Smith, dodavši kako su se tokom 1995. godine pripadnici mirovnih snaga UN-a, nalazeći se između zaraćenih strana, osjećali kao štit i taoci u isto vrijeme.
Smith se prisjetio i zarobljavanja kolega, mirovnih posmatrača, koje su srpske snage razmjestile i zavezale za potencijalne mete NATO-ovih aviona u maju i junu 1995. godine. U jednom telefonskom pozivu, kako je ispričao svjedok, zaprijećeno mu je da će se zarobljenim pripadnicima prerezati vratovi ukoliko se udari NATO-a “odmah ne zaustave”.
U optužnici se navodi da je Karadžić tokom maja i juna 1995. učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem da se osoblje UN-a uzme za taoce kako bi prisilili NATO da se uzdrži od zračnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba. Karadžić se tereti i za kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja Sarajeva s ciljem širenja straha među civilnim stanovništvom, tokom koje su ubijene i ranjene hiljade civila.
Kako je ispričao general Smith, nakon udara NATO-a po strateškim položajima VRS-a, srpske snage su odgovorile tako što su napale sve zaštićene enklave, što je rezultiralo većim brojem žrtava.
Kako bi pokazao zapovjednu vezu između Karadžića i VRS-a, tužilac Alan Tieger je u sudnici pročitao i direktivu optuženog iz marta 1995. godine koja je bila upućena pripadnicima VRS-a. U tom dokumentu, kako je kazao Tieger, navedeno je da je potrebno “stvoriti nesnošljivu situaciju potpune nesigurnosti i stanovnicima Srebrenice i Žepe pokazati da ne postoji nada za daljnje preživljavanje, ili život na tim područjima”.
Nastavak suđenja je zakazan za 9. februar 2011.
