Prvi koraci provedbe Strategije

Pravosudne institucije još uvijek nisu uspostavile bazu podataka s brojem predmeta ratnih zločina i osumnjičenih osoba, što je trebalo biti završeno još početkom prošle godine, te je vrlo malo urađeno na jačanju kapaciteta u entitetskim sudovima i tužilaštvima, uspostavljanju odjela za ratne zločine te pružanju zaštite svjedocima.

Pojedini predstavnici pravosuđa smatraju da bi zbog toga moglo biti dovedeno u pitanje ispunjavanje rokova iz Strategije, koja nalaže da se za sedam godina riješe najteži slučajevi ratnih zločina, a za 15 svi ostali.

Ove probleme uvidjela je i Evropska komisija, u čijem se Izvještaju o napretku BiH u 2010. godini navodi da je provedba Strategije “minimalna i ozbiljno kasni”, te da je neophodan sveobuhvatan pristup ovom problemu.

Državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina usvojena je 29. decembra 2008. godine i, prema njenim odredbama, u roku od mjesec dana trebala je biti uspostavljena baza s tačnim brojem predmeta koji se vode u svim tužilaštvima u BiH, te brojem osumnjičenih osoba.

Jusuf Halilagić, sekretar Ministarstva pravde i član Nadzornog odbora za praćenje provođenja Državne strategije, kaže da su na zadnjoj sjednici, početkom novembra, obaviješteni da je “otprilike 80 posto baze podataka gotovo”, te da se očekuje njeno kompletiranje do kraja decembra.

“Imali smo bazu podataka o broju predmeta i prijavljenih osoba, ali ona nije bila potpuna i sigurna. Tek smo kasnije, nakon dugo vremena, utvrdili da ona nije tačna. (…) Ova baza će biti savršena. Svaki predmet će biti zaveden, sve radnje koje su do tada urađene, svi svjedoci koji su saslušani i šta je još ostalo do kraja”, kaže Halilagić za Justice Report.

Prema Halilagiću, trenutno u tužilaštvima u BiH ima oko 1.400 predmeta ratnih zločina sa otprilike 9.000 prijavljenih osoba.

Za razliku od njega, Milorad Barašin, glavni državni tužilac, nije želio iznositi zbirne podatke o istragama koje vode sva tužilaštva, kazavši samo da Tužilaštvo BiH trenutno vodi istragu protiv 1.000 osoba.

Ozbiljna kašnjenja i minimalni rezultati

Nepostojanje baze podataka veliki je problem za entitetsko pravosuđe, kako navodi Zdravko Knežević, glavni federalni tužilac, koji ističe da je neophodno znati tačan broj predmeta što će se procesuirati pred kantonalnim i okružnim sudovima i sudom Brčko Distrikta.

“To u ovom momentu još uvijek ne znamo i to je jedna od nepoznanica koja može da utiče na poštivanje rokova koji su postavljeni u Državnoj strategiji”, naglašava Knežević.

Osim nepoznavanja broja predmeta koje će morati rješavati, predstavnici pravosuđa ističu da im je jedan od najvećih problema u radu nedovoljan broj policijskog, istražiteljskog i tužilačkog kadra.

“Generalno, u većini institucija koje rade na predmetima ratnih zločina nedostaje kadrova, takođe nedostaje tehničke opreme, prostorija…”, smatra Milorad Barašin.

Državna strategija nalaže da se u roku od jedne godine od usvajanja uspostave odjeli za ratne zločine u entitetskim sudovima i tužilaštvima “u kojima postoji potreba”, dok je za šest mjeseci trebalo osigurati da svi sudovi imaju adekvatnu podršku i zaštitu svjedoka.

Prema podacima koje je prikupio BIRN Justice Report, većina entitetskih pravosudnih institucija nema ove odjele, te je veoma mali broj sudija i tužilaca koji rade na predmetima ratnih zločina. Također, predstavnici entitetskog pravosuđa ističu da se još uvijek susreću s problemima u pružanju zaštite svjedocima.

Prepreke u radu na predmetima ratnih zločina prepoznala je i Evropska komisija, u čijem se Izvještaju o napretku BiH u 2010. godini, objavljenom 9. novembra, navodi da je “malo učinjeno” na sprovođenju Državne strategije.

“Provedba Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina ozbiljno kasni te je i dalje minimalna. Suđenja za ratne zločine na sudovima u entitetima sporo napreduju. Napredak je ugrožen nedostatkom kapaciteta u uredima tužilaca, neadekvatnim objektima i nedostatkom odgovarajuće zaštite svjedoka i službi za podršku”, stoji u Izvještaju.

Polaganje računa

Zdravko Knežević smatra da je potreban visok stepen zainteresovanosti države da se osposobe entitetske pravosudne institucije, a ukoliko se to ne desi uskoro, provođenje Strategije će postati upitno.

“O ovome se jako puno priča, nažalost malo se čini na osposobljavanju tužilaštava na koja će sutra Sud BiH prenijeti nadležnost za rješavanje predmeta ratnih zločina. Sadašnji kapaciteti mogu uraditi određeni obim posla, ali svako dodatno povećanje, i u pogledu kvantiteta i u održavanju rokova postavljenih u Strategiji, postat će upitno”, smatra Knežević.

Za razliku od njega, Jusuf Halilagić vjeruje da se ovi rokovi Strategije mogu ispoštovati jer BiH trenutno ima “puni kapacitet” u sudovima i tužilaštvima i, kako tvrdi, to nije prepreka za rješavanje predmeta ratnih zločina.

“Mi smo došli praktično do kraja. Nisu sudije i tužioci nezadovoljni uvjetima rada u većini slučajeva i ne mogu se žaliti da im je mala plaća i da nemaju gdje da rade – sve imaju. Oni su sad u jednom punom kapacitetu i moraju dati svoj angažman i riješiti problem ratnih zločina. Oni više nemaju nijednu negativnu stvar da kažu zbog čega to ne treba da rade”, dodaje Halilagić.

Unatoč problemima s kojima se suočavaju, predstavnici pravosuđa tvrde da je do sada mnogo učinjeno na provedbi Strategije, ali, naglašavaju da je još mnogo toga ostalo.

“Mislim da Nadzorni odbor i sva tužilaštva i sudovi u BiH treba da ‘prebace u šestu brzinu’ kako bi postigli što bolje i efikasnije rezultate. Jer Tužilaštvo BiH treba da se bavi samo komplikovanim i složenim predmetima, a ostala tužilaštva manje složenim predmetima ratnih zločina”, smatra Barašin.

Prema istraživanju koje je proveo BIRN Justice Report, sudovi i tužilaštva u entitetima i Brčko Distriktu, kao i na državnom nivou, u proteklih nekoliko godina su završili oko 300 predmeta ratnih zločina. Također, utvrđeno je da neka tužilaštva nisu podigla nijednu optužnicu za ratne zločine iako na tim predmetima rade godinama.

Poredeći ove brojeve s rokovima koje nalaže Strategija, može se pretpostaviti da bi, ukoliko se procesuiranje nastavi ovim tempom, u narednih 13 godina pravosuđe u BiH moglo okončati manje od polovine slučajeva koji su im preostali.

Ipak, Jusuf Halilagić smatra da se sada tužilaštva u BiH samo trebaju “bolje organizovati”, i uzeti “teret odgovornosti i rizik koji taj teret nosi”.

“Oni moraju punu pažnju posvetiti najtežim predmetima, što sada ne rade, ali to nije stvar Nadzornog odbora, to je stvar pravosuđa u BiH. Da li su ovi ljudi koji to rade u stanju da rade? Logično je da bi poslije određenog perioda trebali da polože račune, a ne da čekamo pet ili sedam godina da vidimo ko je završio, ko nije. Mi ćemo vrlo ozbiljno sljedeće godine poslije izvještaja o radu vidjeti gdje je zastoj”, tvrdi Halilagić.

Merima Husejnović je novinarka BIRN – Justice Reporta. [email protected] Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.