This post is also available in: English
Zaštićeni svjedok A, u izjavi koju je dao Državnom tužilaštvu 6. aprila 2006. godine, naveo je da je 21. augusta 1992. ušao u jedan od četiri autobusa koji su došli po zarobljenike u logor Trnopolje, te je odvezen prema Travniku. Prema navodima u njegovoj izjavi, muškarci su odvedeni na Korićanske stijene i postrojeni uz rub provalije.
“Rečeno nam je da kleknemo kao da se molimo, a potom je počela pucnjava. U momentu sam se okrenuo i vidio da u mene puca policajac u plavoj uniformi. Ja sam se tad bacio i počeo puzati po stijenama i zaustavio sam se na nekom boriću, gdje sam ostao zakačen”, stoji u izjavi svjedoka A, te se dalje navodi da je strijeljanje trajalo 10 do 15 minuta, a poslije su se čule i detonacije bombi.
Saša Zečević, Radoslav Knežević, Petar Čivčić, Branko Topola i Marinko Ljepoja optuženi su da su 21. augusta 1992. sudjelovali u sprovođenju konvoja s više od 1.200 civila koji je iz Prijedora išao prema Travniku, te izdvajanju oko 200 muškaraca, koje su potom na Korićanskim stijenama strijeljali. Civile su, prema navodima optužnice, prethodno opljačkali.
Zečević, Knežević, Čivčić i Ljepoja su u to vrijeme, kako stoji u optužnici, bili pripadnici interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, a Topola stražar u logoru Trnopolje.
Zaštićeni svjedok A je u izjavi naveo da je na boriću ostao dok nije pala noć, te da su neki od policajaca išli u provaliju i provjeravali ima li preživjelih.
“Po cijelom tijelu sam imao strašne oguljotine, a kad je pala noć, krenuo sam prema Vlašiću. Cijelu noć sam pješačio vlašićkom cestom i stigao sam u selo Babanovac, kojim sam se kretao 19 dana, dok nisam prešao na teritoriju Armije BiH”, naveo je, između ostalog, svjedok u izjavi.
Nastavak suđenja zakazan je za 23. decembar 2010. godine, kada će Tužilaštvo saslušati zaštićenog svjedoka KO18.
