Gasal i ostali: Drastično popravljanje situacije

“Često sjedim s mojim prijateljima koji su isto bili u tom logoru, pričamo o tim vremenima i kako nam je bilo u zatvoru, i svi se uvijek čudimo kako baš da su Gasal i Kukavica ovdje, da im se sudi, a oni su baš pomagali svima uvijek, kad god su mogli”, ispričao je Zdenko Ivoš, svjedok Odbranâ Nisveta Gasala i Musajba Kukavice, koji se sa Enesom Handžićem i Senadom Dautovićem terete za zločine počinjene tokom 1993. i 1994. godine nad Hrvatima u Bugojnu.

Tužilaštvo smatra da su Gasal i Kukavica odgovorni za funkcionisanje logora na stadionu “Iskra”, u kojem je bilo zatočeno oko 300 hrvatskih civila, koji su boravili u “nehumanim uslovima”, dok su Handžić, bivši pomoćnik zapovjednika za sigurnost 307. brigade Armije BiH (ABiH), i Dautović, nekadašnji pripadnik Objedinjene komande ABiH, optuženi za učešće u “planiranju zarobljavanja civila”.

Ivoš je kazao da je bio pripadnik Druge bojne Hrvatskog vijeća obrane (HVO), te da su ga, “nakon predaje snaga HVO-a”, pritvorili pripadnici ABiH.

“Odvedeni smo prvo u Osnovnu školu ‘Stipe Đerek’, pa u Gimnaziju iste noći, i tu smo ostali nekoliko dana. Potom u školu ‘Vojin Paleksić’ i Salon namještaja, i konačno smo stigli u zatvor na stadionu sredinom osmog mjeseca”, prisjetio se svjedok.

Ivoš je kazao da je upravnik logora u augustu 1993. godine bio izvjesni Meho Sadiković, te da su zatvorenici spavali na podu, imali samo jedan WC, koji je bio poplavljen, te su bili “izloženi tučama”.

“Bilo je tuča, ali to se radilo po noći. Zovu nekoga, prozovu i onda baterijom pokažu. Ti izađeš i – vreća ili kesa na glavu i onda te pretuku. Kad se vrati, čovjek samo kaže da je pretučen”, rekao je Ivoš.

Kako je kazao ovaj svjedok, u oktobru 1993. godine na mjesto upravnika logora postavljen je Nisvet Gasal, i tada se situacija “drastično popravlja”.

“S dolaskom nove uprave napravljena su tri ili četiri nova WC-a, vanjska. Provodimo više vremena vani, a Kukavica je pomogao da napravimo nove krevete (…) Svakih deset dana, ovisi o dogovoru, stražari su nas vodili na kupanje”, dodao je Ivoš.

Svjedok se još prisjetio da su “u 11. ili 12. mjesecu” pripadnici – kako je kazao – MUP-ove straže pretukli zarobljenika Kazimira Kajića, te su ubrzo nakon toga smijenjeni.
Kazimir Kajić je iskaz dao u korist Tužilaštva BiH u aprilu prošle godine, kada je govorio o torturama koje je prošao u bugojanskim logorima.

Enver Halilović, drugi svjedok na ovom ročištu, ispričao je kako je tokom 1993. godine bio pripadnik Prvog bataljona 307. motorizovane brigade Armije BiH, te da je jedne prilike učestvovao u “vođenju zatvorenika na kopanje zemunica”.

“Radili su cijeli dan i onda, u jednom momentu, počela je pucnjava. Ja sam predložio da odemo da se sklonimo u zemunicu (…), međutim granata je pala između nas i ja sam ranjen. Oni su rekli da će pokušati mene da spase, i ponijeli su me gore do komande. Sjećam se, kad smo stigli, da su se vojnici Armije BiH prepali”, dodao je Halilović.

Prema navodima optužnice, zatvorenici su odvođeni na prinudne radove na prve linije fronta, gdje su, između ostalog, korišteni kao živi štit.

Naredno ročište zakazano je za 17. februar 2010. godine, kada će iskaz u korist svoje Odbrane dati prvooptuženi Nisvet Gasal.