This post is also available in: English
“Gasal mi je djelovao kao kompletna osoba – čovjek ima umjeren stav i to mi je odgovaralo. On je odmah u startu izgradio dobar odnos sa stražarima i onda išao da nijedan loš pogled prema zatvoreniku ne bude. (…) Ne mogu ni ispričati koliko su ti ljudi doprinijeli po pitanju smještaja, higijene, kupanja… Normala se uspostavila. Zatvorenici su se osjećali maltene kao u svojoj kući”, ispričao je Delić.
Gasal se tereti skupa sa Musajbom Kukavicom, Enesom Handžićem i Senadom Dautovićem za zločine počinjene nad hrvatskim civilima u Bugojnu.
Prema navodima optužnice, Gasal je bio upravnik logora “Iskra” u Bugojnu, a Kukavica komandir obezbjeđenja logora, u kojem je tokom 1993. i 1994. godine bilo zatočeno oko 300 hrvatskih civila. Civili su, smatra Tužilaštvo, bili izvođeni na prinudne radove, premlaćivani i držani u nehumanim uslovima.
Handžić, bivši pomoćnik komandanta za bezbjednost 307. brigade Armije BiH (ABiH), i Dautović, nekadašnji pripadnik Objedinjene komande ABiH, terete se za učešće u planiranju zarobljavanja civila u Bugojnu.
Svjedok Delić je kazao da mu nije poznato da je bilo ko od zatvorenika u logoru bio “premlaćivan ili maltretiran”, već da su zatvorenici “odvođeni da daju izjave na informativnim razgovorima”.
Hamid Džopa je kazao da su Gasal i Kukavica preuzeli dužnosti upravnika i komandira straže u oktobru 1993. godine, te da su “u startu tražili red, rad i disciplinu”.
“Gasal, i kad je preuzeo ulogu upravnika, nije mogao davati naredbe. Mi smo naredbe dobivali samo od Vojne policije i komande brigade. Ako je neko morao dati iskaz, odvođeni su pojedinci iz logora, ali za svako odvođenje je Enes Handžić pismeno naređivao”, ispričao je Džopa.
Svjedok je dodao i da je “potpuno siguran” da u toku njegove smjene nije bilo maltretiranja zarobljenika, dok se nije mogao izjasniti za druge smjene.
Nermin Fejzić, nekadašnji pripadnik zaštitnog voda 307. brigade ABiH i treći svjedok Odbranâ na ovom ročištu, ispričao je kako je tokom septembra i oktobra 1993. godine radio u stacionaru iz kojeg su slali hranu “u zatvor ‘Iskra’ i na linije Armiji BiH”.
“Svi su jeli istu hranu, zatvorenici i vojnici ABiH na linijama. Hrane je bilo dosta, pa i viška – bacalo se nekada”, dodao je on.
Fejzić je ispričao kako je zbog odbijanja naredbe komandanta svoje jedinice, u oktobru 1993. godine sedam dana bio zatvoren na stadionu “Iskra”.
“Kad ulazite u zatvor, mi vojnici smo bili zatvoreni u prostoriju s kriminalcima koji profitiraju i kradu, a u drugim sobama su bili vojnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO). (…) Tokom boravka imali smo komunikaciju s njima, jeli smo i pili istu hranu i boravili u istim uslovima”, ispričao je Fejzić.
Naredno ročište zakazano je za 3. februar 2010. godine.
