Ida Kovačević, svjedokinja Odbrane Radoja Lalovića, ispričala je kako je s mužem i dva prijatelja 22. maja 1992. godine napustila stan u Sarajevu i otišla u Kazneno-popravni dom Kula “kako bi se pozdravila s prijateljima”, ali su svi uhapšeni i zadržani u jednoj prostoriji.
“Moj suprug je poznavao te ljude na Kuli. Stali smo da se pozdravimo, ali su nas uniformisana lica uhapsila i stavila u jednu sobicu. Cijelu noć nismo spavali. Kroz rešetke od sobe sam vidjela da puno ljudi u uniformama prolazi. Bila sam šokirana”, kazala je Kovačević.
Uz Lalovića, Tužilaštvo BiH tereti i Soniboja Škiljevića za dešavanja na Kuli, gdje su bili pritvoreni muškarci, žene i djeca. Prema optužnici, pritvorenici su “držani u nehumanim uvjetima i odvođeni su na prinudni rad”.
Kako se navodi u optužnici, Lalović je do kraja 1992. godine bio upravnik na Kuli, a njegov zamjenik je bio Škiljević, koji je od decembra 1992. do kraja 1995. godine i sam obavljao funkciju upravnika.
Kovačević je ispričala da je s mužem odvedena na ispitivanje na Vraca, u tadašnje prostorije Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP). Nakon ispitivanja, ponovno su vraćeni na Kulu i zatvoreni u veliku prostoriju u kojoj je bilo oko 50 kreveta.
“Nisam vidjela da je bilo drugih pritvorenika. Mi smo cijelu noć sjedili i pričali. Sutradan supruga Dragana odvode. Malo kasnije on se vraća i govori da ja idem, a da on ostaje. Kada sam krenula, vidjela sam Radoja Lalovića i poželio mi je sreću”, kazala je svjedokinja.
Njen suprug, kako je saznala, “dobio je neko rješenje i odvezen je na Vraca”, odakle je odvođen na liniju, gdje je poginuo 8. juna 1992. godine. Poslije 40 dana, svjedokinja je došla na Kulu zajedno s prijateljicom i tražila posao.
“Počela sam raditi nekad u oktobru 1992. godine. Nisam dugo radila jer sam upisala dijete u školu u Banjoj Luci, i onda sam otišla i ja”, kazala je svjedokinja.
Drugi svjedok Odbrane Radoja Lalovića bio je Dobrislav Planojević, bivši pomoćnik ministra unutrašnjih poslova tadašnje Srpske Republike BiH za suzbijanje kriminaliteta. Tu funkciju je, kako je kazao, obavljao od 19. aprila do 9. jula 1992. godine.
Svjedok je rekao da prilikom dolazaka na Kulu nije vidio Radoja Lalovića, kojeg, kako je istakao, poznaje odranije.
“Lalović je bio komandir straže u Centralnom zatvoru. Sarađivali smo poslovno. Bio je izuzetno služben. Nije htio primiti nekog pritvorenika koji je povrijeđen prilikom hapšenja i slično. Lalović je bio moralan, ne samo prema zatvorenicima nego i kolegama”, kazao je svjedok izoseći svoje lično mišljenje o optuženom.
Tužilaštvo BiH nije imalo pitanja za ovog svjedoka jer smatra da njegovo svjedočenje “nije povezano sa optužnicom”, dok je Škiljevićeva Odbrana izjavila da će ga pozvati kao svog svjedoka.
Nastavak suđenja zakazan je za 24. septembar 2009. godine.
