Hasica Suljanović, svjedok Odbrane i bivši suborac Sulje Karajića, govorio je o saznanjima o učešću optuženog u zločinima počinjenim tokom 1994. i 1995. godine, te je rekao da je Karajić bio “dobar borac”, kojem se još uvijek divi.
“Ne vidim razlog zašto bi se neko Sulje plašio. Poštujem ga i mislim da zaslužuje poštivanje cijele općine i države. Danas su druga vremena u odnosu na ranije, kada je bilo teže. Cijenit ću ga do kraja života”, rekao je Suljanović, bivši pripadnik Petog korpusa Armije BiH.
Suljo Karajić, bivši komandir Drugog voda Vojne policije 505. viteške motorizovane brigade Petog korpusa Armije BiH, tereti se za ratne zločine protiv ratnih zarobljenika i ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjene od augusta 1994. do februara 1995. godine na području Okruga Bihać.
Suljanović je kazao da je zajedno s Karajićem bio angažovan na različitim ratištima tokom 1994. i 1995. godine, te da je čuo da je “optuženi” sudjelovao u pojedinim zločinima.
“Čuo sam da je Suljo bio dobar borac, imao je fiksator na ruci. Divim mu se i poštujem ga bez obzira na sve. Od drugih sam čuo da je ubio Kolača, kojeg ne žalim, ali se ne slažem s tim što je urađeno”, rekao je Suljanović.
Amir Karajić zvani Kolač bio je pripadnik Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna (NOAPZB) kojeg je optuženi Karajić, kako stoji u optužnici, 4. augusta 1994. godine ispred motela “Radoč” u Bužimu ubio ispalivši mu “kratki rafal u predio grudnog koša”.
Optuženi Karajić je, dajući iskaz u svoju korist početkom februara 2009. godine, ispričao kako je u augustu 1994. ubio Amira Karajića, istaknuvši da tada “nije bio svjestan šta radi”.
Na borbenoj liniji na Džaferagića brdu, kako je ispričao Suljanović, jedne prilike optuženi Karajić je naredio potčinjenim vojnicima da glavu njemu nepoznate osobe stave iznad tranšeje kako bi pokazali “autonomašima šta ih čeka”.
“Čuo sam o toj glavi. Da sam je vidio, nisam. Neki vojnik je došao i u vreći donio glavu. Suljo je tada, odgovorno tvrdim, rekao da je stave iznad tranšea. Kasnije sam čuo priču da je on skinuo tu glavu, ali mislim da tada nije imao vremena, a i bila je noć”, rekao je Suljanović.
Karajić je, kako stoji dalje u optužnici, krajem decembra 1994. godine u selu Trnovi, na Džaferagića brdu, nakon što im se predao ranjeni pripadnik NOAPZB-a, istog udario nogom i potom mu “ručnom žagom počeo sjeći glavu”. Nakon što je ubio tog vojnika, njegovu glavu je stavio na štap i zabio u zemlju.
Svjedok je istakao i da je Karajić, kako stoji u optužnici, u februaru 1995. godine u naselju Murtići fizički napao komandanta Općinskog štaba Civilne zaštite.
“On ga je letvom udario nekoliko puta, a i nije mogao više. Kasnije ga je nastavio tući Fikret Miljkanović, ali sam ga zaustavio da to više ne čini”, objasnio je Suljanović.
Tokom unakrsnog ispitivanja, tužiteljica Vesna Ilić je svjedoku Suljanoviću predočila izjavu iz 1998. godine, navodno datu policiji u Velikoj Kladuši, u kojoj stoji da je izjavio kako je u decembru 1994. živio kod optuženog, kojem je i pomagao jer je bio ranjen.
“Ovu izjavu sigurno nisam dao i to nisu moje riječi. Sigurno ovo nisam izjavio, ali stojim iza toga da je to moj potpis”, rekao je Suljanović.
Nastavak suđenja zakazan je za četvrtak, 1. oktobar 2009. godine.
