Državno tužilaštvo će sljedeće sedmice Sudu dostaviti sporazum opriznanju krivnje koji je potpisao trećeoptuženi Gordan Đurić, a Sudsko vijeće će ga razmatrati na narednom ročištu, 31. augusta.
Đurić je s Tužilaštvom već potpisao sporazum o priznanju krivnje 26.juna ove godine, i pristao da mu Sud izrekne kaznu u rasponu od pet do osam godina zatvora. On je 7. jula 2009. godine svjedočio protivostalih optuženih, nakon čega je Sudsko vijeće odbilo sporazum jer optuženi “nije priznao krivnju po svim činjeničnim navodima optužnice”.
Đurić će ponovo dati iskaz protiv ostalih optuženih na ročištu 7. septembra ove godine.
Đurić se tereti skupa sa Zoranom Babićem, Miloradom Radakovićem, Miloradom Škrbićem, Ljubišom Četićem, Dušanom Jankovićom i Željkom Stojnićem, bivšim pripadnicima interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Prijedor, za učešće u odvajanju i strijeljanju više od 200 civila na Korićanskim stijenama 21. augusta 1992. godine.
Na ovom ročištu iskaz je dao zaštićeni svjedok Tužilaštva pod pseudonimom K3, koji je kazao Sudu da je od maja 1992. godine bio pripadnik interventnog voda u Prijedoru, te da je učestvovao u osiguranju konvoja “u kojem je došlo do zločina”.
“Dobili smo naredbu, što nije bilo prvi put, da se prilikom transporta ljudima uzmu dragocjenosti, novac, nakit ili bilo šta što bi ljudiimali”, kazao je svjedok.
Kako je ispričao, konvoj iz Prijedora krenuo je iz naselja Tukovi, teje otprilike bilo “desetak vozila, od kojih je pola bilo autobusa“. K3se sjeća da je vidio “uglavnom mještane koji su naseljavali Tukove”, teda je 200 ili 300 ljudi već bilo u vozilima.
“Moj autobus je bio na čelnoj strani i jedan od prvih koji je krenuo. Vidio sam da se jedno policijsko vozilo golf vozilo kao prethodnica. Nisam vidio ko je tamo dok nismo stali kod Kozarca, da se spoji konvoj iz Trnopolja. Tada su nam se dodala vozilaiz tog smjera, i vidio sam par oficira iz stanice policije u Prijedoru, a među njima i Duleta Jankovića”, nastavio je K3.
Nakon stajanja u Kozarcu, prisjetio se zaštićeni svjedok, konvoj je ponovo stao nekoliko puta, da bi posljednji put stao “nakon Kneževa, pored izvorišta”.
“Prilikom tog zaustavljanja, u moj autobus ušao je pokojni Miroslav Paraš i Draško Krndija, i rekli su da se moraju izvesti vojno sposobni muškarci. Prema mom sjećanju, izašlo je između 10 i 15 ljudi, i onda sunjih dvojica nastavili to isto u drugim vozilima. Napolju sam tada vidio cijelu kolonu ljudi i oko njih sve pripadnike iz interventnogvoda kako ih sprovode”, rekao je K3.
Kako je svjedok ispričao, on je svojim autobusom nastavio put ka konačnom odredištu, te se uputio natrag u jednom kamionu.
“Tokom puta smo se mimoilazili s drugima, ali nisam više vidio pripadnike interventnog voda u bilo kojem od kamiona”, dodao je svjedok.
Zaštićeni svjedok je naveo da su među pripadnicima koji su tog dana osiguravali konvoj bili Babić, Đurić, Radaković, Škrbić, Četić i Stojnić.
“Istim putem smo se vraćali. Prva osoba na koju sam naletio bio je Željko Stojnić. On se nalazio nekih 200 ili 300 metara od mjesta gdje su civili poubijani. Prvi susret kada je on ušao u kabinu… to neću nikada zaboraviti… tada je rekao: ‘Šta smo uradili, svi ćemo zaglaviti u Tunjici’”, ispričao je K3 i objasnio da je Tunjica kazneno-popravni zavod u Banjoj Luci.
Nakon nekoliko trenutaka vožnje, prisjetio se svjedok, pored puta je vidio “lokve krvi i dosta čahura”.
“U povratku smo stali u Kneževu, u ugostiteljskom objektu. Počela seskupljati pratnja iz interventnog voda. Popila se kafa, koje piće i prodiskutovalo se o tome. Bilo je ljudi koji su mogli da piju i diskutuju o tome, ali neki su i ćutali, kao ja”, rekao je K3.
