Edin Hibić, svjedok Tužilaštva BiH, koji je oko osam mjeseci bio zatočen u Kazneno-popravnom domu na Kuli kraj Sarajeva, kazao je da je viđao optuženog Soniboja Škiljevića kako obilazi “zatvorske prostorije i restoran” gdje su zatočenici jeli.
“Čuo sam da je upravnik zatvora bio Soniboj Škiljević. Nisam ga poznavao, niti sam mu se obraćao. Ne znam da mu se iko od zatvorenika obraćao da traži pomoć. Možda, da smo to tražili, možda bismo je i dobili”, kazao je Hibić, koji je “nekad u decembru 1992. godine” doveden na Kulu.
Uz Škiljevića, Tužilaštvo BiH tereti i Radoja Lalovića za dešavanja na Kuli, gdje su bili zatočeni muškarci, žene i djeca. Zatvorenici su, kako se navodi u optužnici, “držani u nehumanim uslovima” i odvođeni na prinudne radove.
Prema optužnici, do kraja 1992. godine Lalović je bio upravnik, a Škiljević njegov zamjenik, da bi od decembra 1992. do kraja 1995. godine i sam preuzeo funkciju upravnika.
“Ishrana na Kuli nije bila loša, s obzirom da su bili ratni uslovi. Dobijali smo po dva obroka, ujutru i popodne. Ujutru obično neko mazanje, a popodne raznovrsne vrste variva. Mislim da niko od zatvorenika nije imao probleme sa prehranom”, kazao je Hibić.
Svjedok je ispričao da je odvođen na obavljanje prinudnih radova na različite lokacije, od poljoprivrednog dobra Ekonomija, koje se nalazilo u blizini Kule, do kopanja rovova i tranšeja na Zlatištu, Nedžarićima, Grbavici, Ozrenskoj ulici, te Dobrinji.
Potvrdio je da je tokom obavljanja radova nekoliko zatočenika smrtno stradalo, ali je rekao da nije bio očevidac tih događaja.
Hibić je uhapšen 10. maja 1992. godine u Grapskoj, općina Doboj, i zatvoren u selu Kostajnica zajedno sa 220 ili 250 muškaraca. Deset dana kasnije, kako je kazao, prebačen je u kasarnu “Bare”, općina Doboj, pa zatim u Staru Gradišku, pa na Manjaču, i onda u Batković, općina Bijeljina.
Iz Batkovića je u decembru 1992. godine, ispričao je, zajedno s nekoliko zatvorenika autobusima prebačen na Kulu, koju je napustio 20. augusta 1993. godine putem razmjene.
Drugi svjedok Tužilaštva BiH bio je Mirsad Plećan, također bivši zatočenik iz Kule, u kojoj je proveo oko dva mjeseca.
“Iz Batkovića nas je Vojska Republike Srpske 23. juna 1993. godine prebacila na Kulu. Primio nas je vodnik Neđo Pandurević. On nam je određivao i na koje ćemo poslove ići”, kazao je Plećan, istaknuvši da je obavljao radove na različitim lokacijama, među kojima je kopanje rovova na Dobrinji 4, Grbavici, Igmanu, te čišćenje putnog pravca Krupac – Trnovo.
Opisujući uslove na Kuli, svjedok je kazao da su imali hladne vode, kojom su se kupali, a hrana je bila “nekad riža, nekad leća, ali nije nešto ukusno”.
Za vrijeme boravka na Kuli svjedok je, kako je rekao, čuo za Soniboja Škiljevića, ali ga nije viđao.
Nastavak suđenja zakazan je za 17. juni 2009. godine.
