Stanković: Dvije godine u bijegu

Radovan Stanković, koji je pred Sudom BiH u Sarajevu osuđen na 20 godina zatvora zbog počinjenog zločina protiv čovječnosti, ni dvije godine nakon bijega iz fočanskog zatvora nije pronađen.

Istražni organi u BiH do sada su uspjeli optužiti deset osoba smatrajući da su pomogle Stankoviću u bijegu, ali suđenje im još nije počelo.

Kako Justice Report saznaje, o samom bjeguncu još uvijek nema pouzdanih informacija, mada postoje indicije da se krije na teritoriji Srbije ili Kosova.

“Agencije za sprovođenje zakona u BiH još uvijek tragaju za odbjeglim Stankovićem, za kojim je raspisana tjeralica”, kazao je Boris Grubešić, glasnogovornik Državnog tužilaštva.

U Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) pak ističu da su u saradnji s Tužilaštvom BiH “sproveli iscrpnu i sveobuhvatnu istragu s ciljem utvrđivanja okolnosti pod kojima je Radovan Stanković pobjegao iz KPZ-a Foča, te njegovom eventualnom lociranju i hapšenju”.

Dana 25. maja 2007. godine Stanković je pobjegao iz Kazneno-popravnog zatvora (KPZ) Foča, prilikom njegovog odvođenja na Stomatološki fakultet, “na snimanje zuba”.

Dva mjeseca prije toga, pravosnažnom presudom proglašen je krivim za zločine počinjene 1992. godine u Foči. Prvobitno je bio optužen pred Tribunalom u Haagu, ali je u septembru 2005. prebačen na procesuiranje u BiH.

Stanković je osuđen zato što je, kao pripadnik Miljevinskog bataljona Fočanske taktičke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), bio jedan od organizatora i nadzornika u takozvanoj “Karaman kući” u Foči, koja je služila kao zatočenički centar za žene, djevojke i djevojčice, a koju su srpski vojnici zvali “Javna kuća”.

Prema presudi Suda BiH, u “Karaman kući” je u periodu od aprila do oktobra 1992. godine bilo zatočeno devet djevojčica i djevojaka, od 12 do 24 godine. Sve su, smatra Sud, fizički i psihički zlostavljane, te redovno silovane na razne načine, dok je sam Stanković odgovoran za silovanje triju žena.

Vlasti u BiH su odmah nakon bijega sumnjale da se Stanković nalazi u Srbiji, čije je državljanstvo dobio u decembru 2004. godine, u vrijeme dok je još bio u pritvorskoj jedinici Tribunala u Haagu. Međutim, prema Ustavu, Srbija ne može izručiti svoje državljane drugim zemljama.

Željka Kujundžija, glasnogovornica SIPA-e, za Justice Report ističe da je u potrazi za Stankovićem ova agencija ostvarila određenu saradnju sa srbijanskim istražnim organima.

“Ostvarena je neposredna policijska suradnja s policijskim djelatnicima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, te je u tom kontekstu održano nekoliko radnih sastanaka, na kojima su razmijenjene raspoložive informacije”, izjavila je Kujundžija, ne preciziravši o kakvim se informacijama radi.

Prema njenim riječima, tokom istrage o Stankovićevom bjekstvu identificirano je nekoliko osoba koje se mogu dovesti u vezu s planiranjem i organizovanjem bijega.

Tužilaštvo BiH je u septembru 2008. godine podiglo optužnicu protiv deset osoba koje tereti za pomaganje Stankoviću pri bjekstvu, međutim Sud BiH se proglasio nenadležnim za njihovo procesuiranje.

“Nakon što se Sud proglasio nenadležnim u ovom predmetu, žalili smo se na tu odluku, i sada očekujemo odluku Apelacijskog vijeća”, istakao je Grubešić.

Optužnica tereti Mileta Krsmanovića, Miroslava Blagojevića, Zdravka Vreču, Dragana Mašića, Srđana Vilotića, Miru Prodanovića i Gorana Miloševića za “nesavjestan rad u službi”, Brankicu Davidović i Ranku Dragičević za “falsifikovanje isprava”, te Ranka Stankovića, brata odbjeglog osuđenika, za “omogućavanje bjekstva lica lišenog slobode”. Nakon podizanja optužnice svi su se izjasnili da nisu krivi.

Na samom početku suđenja optuženoj desetorci, Sud BiH je zaključio da Tužilaštvo “nije ponudilo dokaze da su izvršenjem ovog krivičnog djela nastupile štetne posljedice po međunarodni ugled države”, te je predmet prebacio na niži sud radi daljnjeg procesuiranja.

Suprotno ovome je mišljenje predstavnika Haškog tribunala koji su neposredno nakon Stankovićevog bijega, ali i mjesecima poslije, izražavali zabrinutost i nezadovoljstvo zbog toga što on nije uhapšen, smatrajući da se na taj način “narušava ugled kako pravosudnih, tako i ostalih institucija u BiH”.

Stanković je prvi od deset optuženika koje je Tribunal ustupio Sudu BiH na procesuiranje. Snage SFOR-a su ga uhapsile u ljeto 2002. godine, od kada se i nalazio u pritvoru.

Za Stankovićem je nakon bijega izdata Interpolova potjernica, ali predstavnici ove institucije u Sarajevu nisu željeli komentarisati da li ima novih informacija o bjeguncu. Ipak, u jednom od ranijih razgovora Justice Reportu je rečeno kako svi podaci u vezi s tim imaju “oznaku povjerljivo”, te se ne mogu iznositi u javnost.

Javnosti su jedino dostupne informacije s potjernice koja se nalazi na zvaničnoj stranici Interpola – lični podaci i fizički opis, u kojem je navedeno da Stanković ima “oči boje lješnjaka”, te “kovrdžavu kosu”.

Zatvor u Foči, iz kojeg je Stanković pobjegao, jedan je od dvaju najsigurnijih u državi.