This post is also available in: English
Mehmed Agić, svjedok Tužilaštva BiH, koji je oko deset mjeseci bio zatočen u Kazneno-popravnom domu (KPD) Kula, opisao je taj prostor kao “utočište za razmjenu”, a za obojicu optuženih tvrdi da su obavljali funkciju upravnika u različitim periodima.
“Siguran sam da je Radoje Lalović bio upravnik u augustu i septembru 1992. godine. Često puta nam se obraćao. Imali smo komunikaciju koja nas je ohrabrivala. Meni je govorio za jednog čovjeka koji je imao isto prezime kao ja da mu je dobar prijatelj”, kazao je Agić.
Za drugooptuženog Soniboja Škiljevića svjedok je rekao da se “pročulo da je došao na poziciju umjesto Lalovića”, ali da su ga zatvorenici manje viđali.
Tužilaštvo BiH tereti Lalovića, kao bivšeg upravnika KPD-a Kula, i Škiljevića, kao njegovog zamjenika, za zločine počinjene u ovoj ustanovi, gdje su, prema navodima optužnice, zatvorenici boravili u nečovječnim uslovima, te su odvođeni na prinudne radove.
“Tokom boravka na Kuli uglavnom smo oskudijevali u higijeni. Nismo imali sapun, peškir… Stavljali smo plastične kanistere na prozore da se ugriju i, kada se puži prilika da nas puste u WC, time bismo se prali. Stanje se popravljalo kada su nas posjećivali predstavnici Međunarodnog Crvenog krsta, koji su nam davali donje rublje, džempere i lunch pakete”, kazao je Agić.
Agić je na Kulu doveden 10. augusta 1992. i zadržan do 15. juna 1993. godine. Prije dovođenja na Kulu, kazao je, prošao je različite objekte u kojima je bio zatvoren od samog hapšenja u Rogatici 22. juna 1992. godine.
“Hrana na Kuli je bila ispočetka jedno kuhano jaje, parče hljeba i čaj, a malo kasnije supa, odnosno masna voda, jer ništa unutra nije bilo, i petina hljeba. Jedne prilike vidjeli smo da je bilo puno hrane na Kuli. Zatražili smo da nam naprave sutlijaš i šef kuhinje nam je to napravio”, kazao je Agić, dodavši da su zatočenici jeli u jednoj trpezariji, dok je osoblje Kule to radilo u drugoj prostoriji.
Agić je kazao da je odvođen da obavlja različite radove, od kopanja rovova, sječe drva, do zakopavanja mrtvih. Također je rekao da ih je izvjesni Neđo Pandurević postrojavao i čitao prezimena sa spiska, ali mu nije poznato ko je pravio te spiskove.
Neki od zatvorenika, istaknuo je svjedok, ranjavani su ili ubijani tokom obavljanja radova, dok je jedan dječak, koji nije imao punih 18 godina, poginuo od granate.
Svjedok je ispričao da su se tokom boravka na Kuli neki zatvorenici žalili da su premlaćivani, a na licima su im se vidjele modrice. Jedan od tih zatvorenika, kako je kazao svjedok, pričao je da su ga “premlatili stražari Neđo Pandurević i Govedarica”.
Agić je naglasio da Pandurević “nije dao da bilo ko od vojnika ulazi u Kulu”.
Nastavak suđenja zakazan je za 21. maj 2009. godine.
