This post is also available in: English
Vojislav Vojković tvrdi kao svjedok Tužilaštva BiH da su zatočene u Kazneno-popravnom domu (KPD) “Butmir” na Kuli kod Sarajeva osiguravali uposlenici kojima su šefovi bili optuženi Radoje Lalović i Soniboj Škiljević.
Vojković je pojasnio da je od aprila “do kraja juna ili početka jula 1992. godine” bio pripadnik policijske stanice smještene na Kuli.
“Soniboja Škiljevića radnici su zvali upravnikom. Mislim da je bio upravnik na Ekonomiji. Lalovića sam upoznao nešto kasnije, u maju 1992. godine. On je bio isto upravnik u Kazneno-popravnom domu na Kuli. Ne znam ko ga je postavio na tu funkciju”, kazao je Vojković.
Tužilaštvo BiH tereti Lalovića i Škiljevića za zločine KPD-u Kula. Prema navodima optužnice, zatvorenici na Kuli su boravili u teškim životnim uslovima, te bili izloženi zlostavljanju i odvođeni na prinudne radove. Lalović je, navodi se u optužnici, bio upravnik ove ustanove, a Škiljević njegov zamjenik.
“Civili su na Kulu dovođeni krajem maja 1992. godine i bili su smješteni u krajnjem paviljonu. Hranili su se u sali koja je mogla primiti 50-ak ljudi. Mislim da su imali hranu isto kao i mi, doručak, ručak i večeru. Na istom mjestu je hrana spremana”, kazao je svjedok, dodavši da su imali “čaj, margarin, jaja, musaku za ručak i neku laganu čorbicu za večeru”.
Istaknuo je da je jednom, kad nije bilo zatvorenika, ulazio u prostorije gdje su kasnije smještani, te je ustvrdio da su imali “izuzetne uslove – okrečene prostorije, krevete, mokri čvor…”.
Vojković je kazao da su zatvorenici odvođeni da rade samo na Ekonomiju, gdje su ih vodili stražari KPD-a Kula.
Drugi svjedok Tužilaštva BiH bila je Edina Ceribašić-Begovac, koja je na Kulu odvedena zajedno s mužem i dvoje djece – kćerka je imala dvije, a sin pet godina.
“Po dovođenju na Kulu, 24. juna 1992. godine, muškarci su odvojeni. Žene i djeca su smješteni na drugom spratu. Djeca su plakala jer su bila gladna. Nakon te dreke i galame, lupali smo na vrata i tražili da nam daju hrane. Donijeli su predvečer hljeba, malo mlijeka i onih marmeladica što se daju u hotelima”, kazala je Ceribašić-Begovac.
Prema njenom svjedočenju, na Kuli je s djecom ostala dva dana, dok je njen muž zadržan još 20-ak dana.
Tokom boravka na Kuli nije čula za Lalovića i Škiljevića.
Nastavak suđenja zakazan je za 23. april 2009. godine.
