Gasal i ostali: Upozorenje svjedoku

Suljo Nebić, svjedok Tužilaštva na suđenju za zločine u Bugojnu, nije odgovorio na većinu pitanja koja su mu postavljena u sudnici, tvrdeći da se “ne sjeća”, ili je davao odgovore suprotne onima koje je dao tokom istrage.

Tako se nije mogao sjetiti kada je mobilisan u Armiju BiH, te je rekao da je to bilo “1991. ili 1992. godine, kada je rat počeo”, dodajući da je “u jednom momentu” prešao u policiju Bugojno.

“Ranjen sam tokom sukoba u Bugojnu, u julu ili augustu 1993. godine, kada sam krenuo kući. Tada sam već, mislim, bio policajac, ali nisam bio u uniformi. Mislim, jesam kao i ostali bio u maskirnoj uniformi, ali ne policijskoj”, kazao je Nebić.

Nebić se ipak sjetio da je optuženi Nisvet Gasal bio tokom sukoba u Bugojnu pripadnik policijske stanice.

Pored Gasala, Državno tužilaštvo tereti Musajba Kukavicu, Enesa Handžića i Senada Dautovića da su tokom 1993. i 1994. godine učestvovali u nizu zločina počinjenih nad Hrvatima koji su bili zatočeni u logorima na području Bugojna.

Prema navodima optužnice, Gasal i Kukavica se terete kao odgovorni za zatvorenike u logoru “Iskra”, dok se Handžić, bivši pomoćnik komandanta za bezbjednost 307. brigade Armije BiH, i Dautović, bivši član objedinjene komande Armije BiH za Bugojno, terete za učešće u planiranju i zarobljavanju civila u tom gradu.

Tužiteljica Slavica Terzić podsjetila je Nebića da je tokom istrage 2007. godine dao izjavu da je ranjen na zadatku kao pripadnik interventnog voda.

“Ne sjećam se šta sam prije dva dana rekao, a kamoli tako davno”, kazao je Nebić, kojeg je tužiteljica upozorila da je položio zakletvu i da mora govoriti istinu.

Na način kako je ovaj svjedok odgovarao reagovao je i sudija Darko Samardžić, koji je kazao da mu se čini da svjedok ima “velikih problema s pamćenjem”, te ga je upitao da li je konzumirao “alkohol ili tablete prije svjedočenja”.

“Ne, jedino ako je nešto bilo u doručku”, odgovorio je svjedok Tužilaštva.

Mirsad Velić, drugi svjedok Tužilaštva, postao je pripadnik policije u Bugojnu 1. aprila 1993. godine, kada je načelnik bio Senad Dautović. Kako je rekao svjedok, na toj poziciji je ostao sve do početka sukoba između Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane, “u julu 1993. godine”.

“Moj prvi zadatak tokom i nakon sukoba bilo je crkveno obezbjeđenje, jer je u blizini stanice bila Crkva sv. Ante. Mi smo kontaktirali sa časnom sestrom Pavkom i čuvali magacin u kojem su se nalazili paketi od ‘Caritasa’. Sestra Pavka je svakodnevno dolazila u policiju i dogovarala se s načelnikom i onda smo je nekada vozili u naselja gdje su bili Hrvati da ih obiđe”, kazao je Velić.

U oktobru 1993. godine, Velić je prekomandovan u Vojnu policiju, smještenu je u zgradu “BH banke”, gdje je proveo dva mjeseca.

“U ‘BH banci’ nije bio prostor za privođenje ili izolaciju. Nije mi poznato da je tamo iko dovožen na ispitivanje, i nikada nisam vidio da su se privodila lica. Nije mi poznato da je tamo bilo zatočenih lica”, dodao je Velić.

Prema navodima optužnice, u prostorijama “BH banke” u Bugojnu bio je jedan od zatočeničkih centara u kojima su držani civili Hrvati.

Naredno ročište zakazano je za 22. april 2009. godine.