Kondić i ostali: Ni živ ni mrtav

Mirsad Dervišević, svjedok Tužilaštva na suđenju za zločine u Ključu, istakao je da je čuo kako je nesrpsko stanovništvo “po naredbi Vinka Kondića” privođeno u policiju, te je ispričao kako je tokom 1992. godine u nekoliko navrata teško premlaćivan.

Ispitivanju ovog svjedoka nije prisustvovao prvooptuženi Kondić zbog “lošeg zdravstvenog stanja”, iako se u nalazu Zdravstvene službe Pritvorske jedinice Suda BiH, u kojoj boravi, navodi da je “sposoban za suđenje”.

“Nakon što su nam kazali da se javimo kod škole u Velagićima, tamo smo otac, ja i drugi mještani krajem maja 1992. godine zatekli rezerviste. Tu se kasnije pojavio izvjesni Simo Vujičić, koji je kazao da me vodi na glavno ispitivanje u policiju u Ključ. On mi je tako spasio život jer su ostali muškarci, među kojima moj otac i punac, kasnije ubijeni”, rekao je Dervišević.

Tužilaštvo tereti Vinka Kondića, Boška Lukića i Marka Adamovića za sudjelovanje u organizovanju grupe ljudi i podstrekavanju na genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene tokom 1991. i 1992. godine.

Dervišević je kazao da je, nakon hapšenja, od Vujičića saznao da je “sekretar Kondić” kazao da se svi muškarci nesrbi moraju privesti u Stanicu javne bezbjednosti (SJB) Ključ.

“Kada sam doveden u policiju, vidio sam Kondića, koji je Simu odmah pozvao u kancelariju jer je shvatio da me spašava. Čim je Simo otišao, rezervisti su me počeli tući, nakon čega sam se onesvijestio. Kasnije su me odnijeli u podrum i ponovo pretukli”, kazao je Dervišević.

Kako je ovaj svjedok pojasnio, u SJB-u Ključ ga je, prije odvođenja u podrum, ispitivao izvjesni Mićo Buhać, te su ga tom prilikom dvojica rezervista okrutno pretukli palicama.

“Prvo su me po leđima polili vodom i onda me palicama pretukli”, kazao je Dervišević.

Svjedok je kazao da je potom, zajedno s drugim muškarcima, jednim od autobusa prebačen u školu na Sitnici, te nakon sedam do osam dana u “logor smrti” na Manjaču.

“U autobus sam ubačen ni živ ni mrtav. Na putu do Sitnice su nas provocirali i tukli. Sakrio sam se pod sjedište u autobusu i tada mi je izvjesni Ster zabio čakiju u lijevi bubreg. Sav sam bio krvav”, ispričao je svjedok.

Dervišević je istakao da su zatvorenici iz logora na Manjači često izvođeni i premlaćivani, a neki od njih i ubijeni.

“Jednu noć je izvjesni Zoka prozivao zatvorenike i tada se nisam htio odazvati jer je pročitao i moje ime. Naredno jutro sam vidio da Omer Filipović i Esad Bender leže, a Muhamed Filipović mi je tada kazao da su ubijeni”, rekao je Dervišević, koji je 16. decembra 1992. godine razmijenjen.

Nastavak suđenja zakazan je za srijedu, 25. mart 2009. godine.