Tužilaštvo BiH je okončalo iznošenje završne riječi, u kojoj je istaklo kako smatra da je dokazalo učešće Krste Savića i Milka Mučibabića u zločinima koji im se optužnicom stavljaju na teret, te zatražilo da ih Sud proglasi krivima i odredi im zatvorsku kaznu.
Savića, bivšeg načelnika Centra službi bezbjednosti (CSB) Trebinje, te Mučibabića, policajca iz Nevesinja, Državno tužilaštvo tereti da su, “kao svjesni učesnici udruženog zločinačkog poduhvata”, tokom 1992. godine počinili zločine protiv čovječnosti na području istočne Hercegovine.
Tužilaštvo smatra da je Savić imao nadležnost nad stanicama javne bezbjednosti u Nevesinju, Gacku, Bileći i Kalinoviku, te da je imao saznanja i učestvovao u progonu, zatvaranju i ubistvima Bošnjaka i Hrvata s područja ovih općina.
“Plan se provodio sistematski. Muškarci su, općina po općina, zatvarani. Sve je bilo organizovano i sinhronizovano od policije i vojske. Svjedoci koji su bili zatočeni govorili su o međusobnoj povezanosti i organizovanosti procesa progona nesrba, u kojem je Krsto Savić bio ključni faktor. Strateški plan je predstavljalo trajno uklanjanje nesrba”, istakao je tužilac Munib Halilović.
Za Savića je Tužilaštvo zatražilo kaznu dugotrajnog zatvora i to “ne u minimalnom trajanju, nego znatno duže”, dok je za Mučibabića zatražena “kazna u okviru zakonske”.
“Ma kako se trudili, teško je kod Krste Savića naći neku olakšavajuću okolnost, dok postoji čitav niz otežavajućih. Među njima su visokopozicionirana funkcija koju je obavljao, očigledni nedostatak kajanja, masovnost izvršenih radnji s trajnim posljedicama, kao i to da i danas žrtvama uskraćuje informacije o posmrtnim ostacima njihovih najbližih”, kazao je tužilac.
Halilović je istakao da, iako se moglo čuti od svjedoka da je Mučibabić pomogao nekima od njih, “ta okolnost ne zaslužuje takav značaj da se, u kombinaciji s korektnim držanjem pred Sudom, proglasi izuzetno olakšavajućom”, te da se optuženom izrekne kazna manja od predviđene.
“Njegova uloga bila je jača od njegove pozicije, o čemu svjedoče izjave brojnih svjedoka koji su rekli da je i sâm izdavao naredbe drugim policajcima da privode muškarce. Očigledno je njegovo aktivno učešće u radnjama koje mu se stavljaju na teret, a koje se ne mogu svrstati u redovne policijske poslove”, smatra tužilac.
Na kraju iznošenja završne riječi, Tužilaštvo je od Suda zatražilo da po izricanju presude optuženima – koji se sada brane sa slobode uz mjere zabrane – odredi pritvor, jer će biti pojačana opasnost od bjekstva.
Odbrane će svoje završne riječi iznijeti na ročištu 17. marta 2009. godine.
