Milenko Pepić, policajac iz Bratunca koji je 1995. godine bio pripadnik Drugog odreda Specijalne policije iz Šekovića, pred Sudom BiH je ispričao kako je u julu 1995. “čuo” za ubistva muškaraca u Kravici.
Pepić je iskaz dao u korist Tužilaštva nasuđenju Radomiru Vukoviću i Zoranu Tomiću, također bivšim pripadnicima ovog odreda Specijalne policije. Obojica su optuženi da su 13. jula 1995. godine učestvovali u zarobljavanju i ubistvu više od 1.000 muškaraca u hangarima Zemljoradničke zadruge Kravica, općina Bratunac.
“Upućeni smo na područje Sandića da obezbijedimo putnu komunikaciju Bratunac – Konjević Polje. Bili smo raspoređeni pored puta najbliže Kravici. Sjećam se da su tu bili i Predrag Čelić, ZoranTomić, Zoran Lukić…”, kazao je Pepić.
Svjedok se prisjetio da je potom, po naređenju “komandanta Čuturića zvanog Oficir”, prebačen “prema Kravici, kod Žutog mosta”, kako bi kontrolisao saobraćaj.
“Komandant je rekao da treba da se preda grupa muslimana i da ih treba sprovesti do Zemljoradničke zadruge Kravica. Meni je rekao da zaustavim saobraćaj kako bi oni mogli proći. Poslije sam čuo pucnjavu iz pravca hangara”, ispričao je Pepić.
Prema njegovom iskazu, nedugo nakon pucnjave naišao je “Oficir” sa zamotanom rukom i kazao mu da je “poginuo momak iz Skelana”.
“Rekao je da su muslimani ubili Krstu i da su počeli da bježe, te da je nastala pucnjava. Muslimani su bježali, a Srbi su pucali. Normalno, muslimani nisu imali oružje. Oficir mi je rekao da čekam tu do sljedećeg naređenja. Pred mrak, kad je naišao naš autobus, ukrcao sam se i krenuo u Konjević Polje. Ispred hangara sam tada primijetio razbacano sijeno”,kazao je svjedok.
I drugi svjedok Tužilaštva Marko Aleksić, bivši pripadnik Drugog odreda Specijalne policije iz Šekovića, istakao je da je po naredbi „komandanta Čuturovića“ upućen na područje Sandića kako bi „ovladali tim prostorom“.
„Smisao zadatka je bio da ne dozvolimo prolazak naoružanih formacija dalje. Naknadno su prošli neki konvoji i mi smo imali zadatak da ukoliko dođe do puškaranja zaustavimo te konvoje“, istakao je Aleksić.
Ovaj svjedok je dodao da je čuo „sporadičnu pucnjavu“nedaleko u šumi, a poslije vidio kolonu zarobljenih muškaraca za kojeje “pretpostavio” da ih, ne navodeći ko, vode u „improvizovani zatvor kako bi ih mogli kontrolisati“. Nedugo nakon toga, kako je kazao, čuo je pucnjavu izpravca Kravice.
Aleksić je na većinu pitanja odgovarao sa „ne znam“ ili „ne sjećam se“, te je zatim istakao da izjava koju je dao 2005. godine Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) neophodno prepraviti obzirom da je na njega tada „vršen pritisak“.
„Bilo je malo specifično ispitivanje. Imao sam malo više pritisak od strane inspektora da se ja sjetim nečeg što ne mogu i da moram nešto znati jer sam vršio tu neku dužnost, te da i ja mogu odgovarati jer sam bio tu gdje jesam i radio što jesam“,objasnio je Aleksić.
Isti svjedok je dodao da nije vidio da su optuženi sudjelovali u zarobljavanju i ubistvima muškaraca i da nije bio upoznat da je ranije postojao plan vršenja zločina nad civilima sa područja Srebrenice.
Suđenje se nastavlja 5. februara 2009.godine, kada Tužilaštvo namjerava saslušati još dva svjedoka.
