Tokom četiri mjeseca saslušavanja svjedoka i iznošenja materijalnih dokaza, Odbrana Miodraga Nikačevića, bivšeg policajca iz Foče, ustrajavala je na stanovištu da optuženi nije počinio zločine koje mu Tužilašvo BiH stavlja na teret.
U pokušaju dokazivanja ove tvrdnje, saslušano je deset svjedoka koji su negirali da je Nikačević tokom 1992. godine učestvovao u zločinima na području općine Foča.
Tužilaštvo smatra da je Miodrag Nikačeviću aprilu 1992. godine, kao pripadnik “srpskih snaga”, opljačkao i silovao jednu ženu. Također mu se na teret stavlja daje u julu iste godine zlostavljao, a potom i silovao, još jednu ženu u Foči.
Na početku dokaznog postupka, u augustu 2008. godine, Odbrana je saslušala optuženog, koji je odbacio tvrdnje da je na bilo koji način naudio ovim ženama, rekavši kako misli da ga one optužuju iz “novčanog interesa”.
“Žene žrtve rata imaju, mislim, oko 700 KM mjesečno primanja”, rekao je Nikačević.
Da je Nikačević silovao jednu od zaštićenih svjedokinja negirala je i Dragica Milutinović, navodno nekadašnja najbolja prijateljica Prve svjedokinje Tužilaštva, ispričavši da se oštećena osjećala “sigurno” kada je optuženi bio u zgradi.
“Kad sam čula da je uhapšen, prva pomisao mi je bila: ‘Zvat ću Prvu svjedokinju da ga spasi’, jer znam kako je bila sigurna u njega. Od Nikačevićeve punice sam saznala da ga ona tereti za silovanje. Onda sam uspjela stupiti u kontakt s njom. Nije željela razgovarati o tome. Rekla je da će mi pričati kada se ovo završi”, kazala je Milutinović.
Vještak Danilo Mihajlović je govorio o nalazu Senadina Ljubovića, vještaka Tužilaštva BiH, koji je iznio mišljenje o posljedicama koje je silovanje ostavilo na dvije zaštićene svjedokinje.
“U nalazu kolege Ljubovića vidim da mišljenje daje na osnovu jednog ili više psihijatrijskih intervjua. Nije navedena dodatna medicinska dokumentacija oštećenih, a pošto se radi o nasilju i silovanju, potrebni su i svi nalazi ginekologa. Da sam ja dobio ovaj zadatak, naredio bih opšti pregled oštećenih i uradio analizu medicinske dokumentacije”, rekao je Mihajlović.
Jedna od svjedokinja koja je tvrdila da ju je Nikačević silovao rekla je da je nakon toga ostala u drugom stanju, te da je prekinula trudnoću u Novom Pazaru (Srbija), u klinici izvjesnog doktora Zatrića.
Kako bi opovrgnula ove tvrdnje, Odbrana je željela saslušati doktora Tahira Zatrića, ali je bila prisiljena odustati od svog zahtjeva nakon što je svjedok istakao da ne želi svjedočiti.
“Razgovarao sam s njim telefonom i rekao mu o čemu bi trebao svjedočiti. On je bio kategoričan da s tim ne želi imati ništa. Napisao mi je pismo u kojem je sve obrazloženo i mi ćemo to predati kao dokaz”, kazao je Izet Baždarević, branilac optuženog.
Ipak, kao svjedok saslušan je Nuradin Aščerić, ljekar ginekolog koji je 1992. godine imao ordinaciju u Novom Pazaru, ali on nije mogao potvrditi ništa u vezi s medicinskom intervencijom koja je pružena jednoj od oštećenih svjedokinja u ovom procesu.
Aščerić je rekao da je poznavao doktora Tahira Zatrića, kojem je “ustupao svoje tehničke kapacitete”, ali nije imao uvid u njegov rad.
Ovaj svjedok se četiri puta pojavljivao pred Sudom BiH, jer je odbijao da svjedoči bez pravnog zastupnika, kojeg mu je naposljetku dodijelio Sud BiH.
Nikačevića Tužilaštvo smatra odgovornim i za to što je, “zajedno sa još dva pripadnika oružanih snaga Republike Srpske”, u augustu 1992. godine iz kuće u mjestu Humsko izveo jednog muškarca, te ga predao u Kazneno-popravni (KP) dom Foča, odakle je nakon nekog vremena odveden u nepoznatom pravcu i ubijen.
Govoreći o ovom događaju, optuženi je potvrdio da je u augustu 1992. godine odveo Rasima Klapuha iz sela Humsko, ali ga je “po naređenju” predao Vojnoj policiji, koja ga je odvela u pravcu KP doma Foča.
“Nisam saznao šta se poslije desilo s Klapuhom. Nisam bio ovlašten da uđem u KP dom, a volio bih znati šta je bilo s njim. Bio sam nemoćan. Policija nije imala nikakvu moć. Bili smo mali. Vojsci se nije sviđalo što pomažemo ljudima pa su vršili napade na nas”, rekao je Nikačević.
Svjedok Zdravko Matović, bivši fočanski policajac, koji je bio dežurni u stanici policije onog dana kada je Klapuh odveden, ispričao je da je Nikačević dobio zadatak da ga privede u Foču.
“Kada je javio ‘motorolom’da su ga pronašli, naređeno je da ga predaju Vojnoj policiji na Velečevo. Morao je postupiti tako”, istakao je Matović.
Slično je ispričao i Momo Čančar, bivši pripadnik rezervnog sastava policije iz Foče, koji je sa optuženim i još šest policajaca učestvovao u privođenju Klapuha.
“Bio je napad na srpska sela i mi smo došli do saznanja da je Rasim bio vođa grupe koja je napala. Naređeno nam je da se on privede i ispita. To je obično privođenje i ništa više. Nikačević ga je predao komandi na Velečevu”, tvrdi Čančar.
Ljuban Vuković je bio u komandi na Velečevu početkom augusta 1992. godine kada je Nikačević doveo Klapuha.
“Došli su na kapiju i Rasim je rekao da su ga doveli na saslušanje. Nakon nekoliko minuta, Nikačević je otišao prema gradu”, ispričao je Vuković.
Pojedini svjedoci Odbrane govorili su i o karakteru optuženog, ističući kako je on uvijek “želio svima pomoći”.
“Nikad kod njega nisam primijetio nijednu riječ koja bi nekoga uvrijedila. To je častan, profesionalani savjestan policajac. Da sam bilo šta čuo negativno o Nikačeviću, ne bih sada bio ovdje”, ispričao je Smail Hadžimusić, koji je prije rata radio u policiji sa optuženim.
Omer Bavčić iz Goražda ispričao je Sudskom vijeću kako je šesnaestomjesečni boravak u KP domu Foča preživio “samo zahvaljujući Miodragu Nikačeviću”.
“Došao je i rekao da će mi pomoći da ostanem živ, ali da ne zna kada ću izaći. I tako je i bilo – samo zahvaljujući njemu, preživio sam”, kazao je Bavčić.
Optuženi je navodno život spasio i Hamdiji Guhdiji i njegovoj porodici, koje je “sakrivao od ljudi koji su dolazili da pretresaju stanove”, a potom im pomogao da napuste Foču.
“Odveo nas je u Podgoricu do željezničke stanice, i bio je s nama sve dok nismo krenuli. Moja supruga je skinula djetetov lančić i stavila mu oko vrata, on je počeo da plače. Rekao je da on nema šta da nam da, izvadio je ličnu kartu, otrgnuo svoju sliku i dao nam je. I danas je nosim”, rekao je Guhdija izvadivši sliku, kojaje na zahtjev Odbrane prikazana u sudnici.
Svjedok Jadran Đuderija se prisjetio kako su mu u aprilu 1992. godine u stan došla “dvojica s bradama i šubarama”, te njega i sestru odveli u auto.
“Majka je stajala na pragu kuće i vrištala. Ne znam odakle, i kako, samo se pojavio policijski auto i prepriječio put. Izašao je Miodrag Nikačević. Izvadio je pušku i rekao: ‘Pobit ću vas, puštajte ih’”, prisjetio se Đuderija, koji je tada imao 15 godina.
Đuderija je ispričao kako mu je Nikačević pomogao da u oktobru 1992. godine napusti BiH.
I sam optuženi je u svom svjedočenju istakao da je tokom rata pomogao oko 50 bošnjačkih porodica, čime je sebe dovodio u opasnost. Izricanje završnih riječi, a potom i presude, Nikačević čeka na slobodi.
Merima Husejnović je novinarka BIRN – Justice Report-a. [email protected]. Justice Report je sedmična BIRN online publikcija.
