Kazne u talasima
Pišu: Erna Mačkić i Denis Džidić Tokom 2008. godine Apelaciono vijeće Suda BiH izreklo je šest pravosnažnih presuda. U pet slučajeva kazne koje je izreklo prvostepeno vijeće drastično su izmijenjene pravosnažnom odlukom.
Najočitiji primjer je Marko Samardžija, čija kazna je u odnosu na prvostepenu smanjena za 19 godina.
Stručnjaci u oblasti prava i tranzicione pravde imaju dijametralno suprotne stavove o ovakvim izmjenama presuda. Jedni kažu da “nešto nije u redu sa vrijednostima, pravilima i procedurama sudskog sistema”, dok drugi tvrde da “ne živimo u idealnom svijetu gdje bi se sve sudije slagale u svojoj interpretaciji”. “Apelaciono odjeljenje Suda BiH kao da radi u nekim talasima, pa se tako nekad kazne stalno potvrđuju, pa onda neke poništavaju ili se mijenjaju. S obzirom na dosadašnje izmjene ovih talasa, nije izvjesno da novija praksa u ovom odjeljenju izaziva bilo kakav dugoročniji trend ili politiku odjela”, smatra Bogdan Ivanišević, stručnjak iz Međunarodnog centra za tranzicionu pravdu. Kao razlozi za izmjenu u pravosnažnim presudama najčešće se navode drugačija tumačenja iskaza svjedoka od različitih sudskih vijeća i ocjena otežavajućih i olakšavajućih okolnosti u odnosu na optuženog.
Značajno je napomenuti i da neki optuženi duže, a neki kraće čekaju na pravosnažne presude. Tako Momčilo Mandić drugostepenu presudu čeka od jula 2007. godine. Prvostepenom je oslobođen optužbi za ratne zločine počinjene na području Sarajeva i Foče. Param-Preet Singh, stručnjakinja Human Rights Watcha, smatra da pravo na pošteno suđenje i apelacijski proces“osiguravaju ljudska prava osoba protiv kojih se vodi proces”.
Dosadašnja praksa
Pred Sudom Bosne i Hercegovine od 2005. godine izrečene su 22 pravosnažne presude za ratne zločine, od čega je u pet slučajeva postignut sporazum o priznanju krivice. Apelaciono vijeće je u osam slučajeva donijelo drugačiju odluku u odnosu na prvostepenu, i to pet puta tokom 2008. godine, u kojoj je i povećan broj apelacionih vijeća.
Tako je Apelaciono vijeće Suda BiH donijelo znatno drugačije odluke u odnosu na prvostepeni postupak u slučajevima Marka Samardžije, Nikole Andruna i Nenada Tanaskovića, dok su Radmilo Vuković i Krešo Lučić, nakon osuđujućih presuda, pravosnažno oslobođeni.
Marko Samardžija je prvostepenom presudom Suda BiH u decembru 2006. osuđen na 26 godina zatvora “zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog na području Ključa”, odnosno sudjelovanja u ubistvu grupe civila Bošnjaka. Tužilaštvo ga je teretilo kao komandira III čete Saničkog bataljona u sastavu 17. lake pješadijske brigade vojske tadašnje Srpske Republike BiH.
Međutim, Apelaciono vijeće je nakon razmatranja žalbi tu presudu poništilo i postupak vratilo na ponovno suđenje. Nakon što su preslušani audio zapisi i saslušan jedan dodatni svjedok, Samardžija je pravosnažnom presudom osuđen na sedam godina zatvora.
Kao olakšavajuće okolnosti Apelaciono vijeće pored ostalog navodi kasnu životnu dob optuženog i njegovo dobrovoljno prijavljivanje organima vlasti. “Apelaciono vijeće nije našlo dokazanim da je optuženi Samardžija preduzetim radnjama pomogao u ubistvima civila”, navodi se u konačnoj odluci.
Samardžija je u vrijeme izricanja pravosnažne presude imao 72 godine. Dobrovoljno se predao 2005. godine.
Nikola Andrun, optužen za zločin počinjen u logoru Gabela kod Čapljine, koji je bio pod kontrolom Hrvatskog vijeća obrane (HVO), u decembru 2006. je osuđen na 13 godina zatvora. Ova presuda je poništena i postupak vraćen na ponovno suđenje, da bi u augustu 2008.bila izrečena pravosnažna presuda kojom je osuđen na 18 godina zatvora.
Prema navodima optužnice, Andrun je bio zamjenik upravnika logora.
Nenad Tanasković, bivši pripadnik rezervnog sastava policije Stanice javne bezbjednosti Višegrad, u augustu 2007.je osuđen na 12 godina zatvora zbog zločina počinjenih u tom gradu tokom 1992. godine. Apelaciono vijeće je tu presudu promijenilo i godinu dana kasnije mu kaznu smanjilo za četiri godine.
Raz
