Amir Topčić, svjedok Državnog tužilaštva na suđenju za zločine u Vlasenici, u sudnici se prisjetio kako je gledao “sredinom maja 1992. godine”, kada je imao 12 godina, da optuženi Goran Višković udara njegovu majku.
“Gledali smo kroz prozor prema kući Ahme Klempića. Stala je tamno plava Lada i izašao je čovjek sa automatskom puškom – Goran Višković, gospodin u drugom redu”, ispričao je svjedok pokazavši rukom u pravcu drugooptuženog u sudnici.
Prema navodima optužnice, Višković se “neutvrđenog dana u mjesecu maju 1992. godine”, zajedno sa još dvije uniformisane osobe, vozilom marke Lada dovezao do kuće ukojoj je boravila jedna žena sa malodobnom djecom, koju je, “iz bijesa što nije rekla gdje su joj muž i stariji sin”, udario dva puta po licu.
Osim Viškovića, bivšeg pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), Tužilaštvo za niz zločina počinjenih tokom 1992. na području općine Vlasenica tereti i Predraga Bastaha, koji je u to vrijeme bio pripadnik rezervnog sastava policije.
Topčić je ispričao da je nakon dolaska Viškovića on sa majkom otišao kod komšija, dok su se otac i braća sakrili.
“Stao je ispred mene i pitao gdje mi je otac. Ja sam se izgubio. Majka mu je govorila da otac nije tu, a on ju je dva puta udario i opsovao tursku majku. Onda nas je sve ispitivao gdje je Ahmo Klempić. Kad je moja mama rekla da nas ne dira, opet ju je udario i rekao da ide kući. Ona nije željela ići bez mene, ali joj je rekao: ‘Ako hoćeš da ga vidiš živog, ostavi ga’”, prisjetio se Topčić.
Topčić je rekao da se nije dugo zadržao kod Klempića, jer ga je Višković ubrzo pustio da ide kući.
Svjedok je, kako je istakao, 18. jula 1992. godine napustio Vlasenicu sa dvjema sestrama.
“Majka je ostala. Nije mogla ostaviti braću i oca. Više nikada nisam vidio nikoga od njih”, rekao je svjedok.
Odgovarajući na unakrsna pitanja Odbrane drugooptuženog, Topčić je kazao da se toga dana – u maju 1992. godine – Višković “osjetio na alkohol”.
Na narednom ročištu, 27. novembra 2008., Tužilaštvo će saslušati dva nova svjedoka.
