U završnoj riječi Odbrana Željka Mejakića je istakla da smatra kako Državno tužilaštvo nije uspjelo dokazati odgovornost optuženog za zločine počinjene u logoru Omarska, te zatražila oslobađajuću presudu.
Sam optuženi je rekao da nije učinio ništa “loše i neprimjereno”.
“Želim učiniti ono što godinama pokušavam, a to je da izrazim duboko kajanje za sve stadalnike sa ovih područja, a posebno Prijedora. Izražavam najdublje saučešće porodicama ubijenih, te onih koji su barem sat vremena bili u logoru”, rekao je Mejakić.
“Za osnivanje logora na početku nisam ni znao, a kao policajac i čovjek smatram da nije trebao ni postojati. Smatram da nisam učinio ništa loše i neprimjereno čega bih se stidio, a pitanje koje će me mučiti cijeli život jeste da li sam dovoljno pomagao pritvorenicima”, pročitao je izjavu Željko Mejakić.
Za ubistva, silovanja, premlaćivanja i prisilna zatvaranja Bošnjaka i Hrvata u logore Omarska i Keraterm tokom 1992. godine, Državno tužilaštvo tereti Željka Mejakića, Momčila Grubana i Duška Kneževića.
“Ovo nije crkva ili džamija ili neki bunar želja jer smo svi vrlo ozbiljni i sudimo na osnovu činjenica. Niti jedan dokument ne pokazuje da je Mejakić bio komandant logora i načelnik bezbjednosti te da je imao nadležnost nad drugim službama, što su potvrdili i svjedoci Tužilaštva koji su za njega rekli da je bio šef ili komandir obezbjeđenja”, rekao je branilac Jovan Simić.
U optužnici stoji da je Mejakić od 24. maja do 30. augusta 1992. godine bio komandir logora Omarska i načelnik bezbjednosti, te da je bio “nadređen i odgovoran za rad tri smjene straže”, kao i drugih službi u logoru.
U toku suđenja Mejakić je, svjedočeći u svoju korist, istakao da je u logoru Omarska bio komandir straže, te da su njemu podređeni bili pripadnici policije koja je obezbjeđivala logor.
“Omarska nije osnovana 24. maja, kao što tvrdi Tužilaštvo, a zatvorena je 21. augusta, što su potvrdili njihovi svjedoci. Ali tužilac za cijeli tok suđenja nije izvršio promjene u optužnici iako su prisutne i terminološke greške. Alfa i omega logora Omarska su bili isljednici koji su vršili ispitivanje logoraša”, istakao je Simić.
Logor Omarska, kako je istakao Simić, bio je “poligon za otimanje i pljačku”, gdje su se desili užasni zločini, a takvo stanje “niko od optuženih nije mogao promijeniti”.
“Po postavci Tužilaštva o udruženom zločinačkom poduhvatu, svaki Srbin koji je bio u logoru ili blizu njega može biti optužen. Mislim da je ovdje riječ o loše prepisanoj optužnici”, kazao je Simić.
Odbrana prvooptuženog, kako je istakao Simić, predlagala je sklapanje sporazuma o priznanju krivnje između Mejakića i Tužilaštva pod uslovom da se optužnica izmijeni u dijelu u kojem se spominje njegova funkcija, ali od Tužilaštva nisu dobili odgovor.
“Ako je njegov najveći grijeh to što Međunarodnom Crvenom krstu nije rekao da su žene zatočene u logoru, onda ga osudite”, rekao je Simić.
Odbrana je u toku svog dokaznog postupka pokušala dokazati da je naredbu za skrivanje žena u Omarskoj izdao Simo Drljača, bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti Prijedor koji je ubijen 1997. godine prilikom hapšenja, i kojeg Odbrana smatra najviše odgovornim za zločine počinjene u tom logoru.
Iznošenje završnih riječi Odbranâ Momčila Grubana i Duška Kneževića zakazano je za petak, 23. maj 2008. godine.
