Subota, 22 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.

 

U završnoj riječi Odbrana Željka Mejakića je istakla da smatra kako Državno tužilaštvo nije uspjelo dokazati odgovornost optuženog za zločine počinjene u logoru Omarska, te zatražila oslobađajuću presudu.

Sam optuženi je rekao da nije učinio ništa “loše i neprimjereno”.

“Želim učiniti ono što godinama pokušavam, a to je da izrazim duboko kajanje za sve stadalnike sa ovih područja, a posebno Prijedora. Izražavam najdublje saučešće porodicama ubijenih, te onih koji su barem sat vremena bili u logoru”, rekao je Mejakić.

“Za osnivanje logora na početku nisam ni znao, a kao policajac i čovjek smatram da nije trebao ni postojati. Smatram da nisam učinio ništa loše i neprimjereno čega bih se stidio, a pitanje koje će me mučiti cijeli život jeste da li sam dovoljno pomagao pritvorenicima”, pročitao je izjavu Željko Mejakić.

Za ubistva, silovanja, premlaćivanja i prisilna zatvaranja Bošnjaka i Hrvata u logore Omarska i Keraterm tokom 1992. godine, Državno tužilaštvo tereti Željka Mejakića, Momčila Grubana i Duška Kneževića.

“Ovo nije crkva ili džamija ili neki bunar želja jer smo svi vrlo ozbiljni i sudimo na osnovu činjenica. Niti jedan dokument ne pokazuje da je Mejakić bio komandant logora i načelnik bezbjednosti te da je imao nadležnost nad drugim službama, što su potvrdili i svjedoci Tužilaštva koji su za njega rekli da je bio šef ili komandir obezbjeđenja”, rekao je branilac Jovan Simić.

U optužnici stoji da je Mejakić od 24. maja do 30. augusta 1992. godine bio komandir logora Omarska i načelnik bezbjednosti, te da je bio “nadređen i odgovoran za rad tri smjene straže”, kao i drugih službi u logoru.

U toku suđenja Mejakić je, svjedočeći u svoju korist, istakao da je u logoru Omarska bio komandir straže, te da su njemu podređeni bili pripadnici policije koja je obezbjeđivala logor.

“Omarska nije osnovana 24. maja, kao što tvrdi Tužilaštvo, a zatvorena je 21. augusta, što su potvrdili njihovi svjedoci. Ali tužilac za cijeli tok suđenja nije izvršio promjene u optužnici iako su prisutne i terminološke greške. Alfa i omega logora Omarska su bili isljednici koji su vršili ispitivanje logoraša”, istakao je Simić.

Logor Omarska, kako je istakao Simić, bio je “poligon za otimanje i pljačku”, gdje su se desili užasni zločini, a takvo stanje “niko od optuženih nije mogao promijeniti”.

“Po postavci Tužilaštva o udruženom zločinačkom poduhvatu, svaki Srbin koji je bio u logoru ili blizu njega može biti optužen. Mislim da je ovdje riječ o loše prepisanoj optužnici”, kazao je Simić.

Odbrana prvooptuženog, kako je istakao Simić, predlagala je sklapanje sporazuma o priznanju krivnje između Mejakića i Tužilaštva pod uslovom da se optužnica izmijeni u dijelu u kojem se spominje njegova funkcija, ali od Tužilaštva nisu dobili odgovor.

“Ako je njegov najveći grijeh to što Međunarodnom Crvenom krstu nije rekao da su žene zatočene u logoru, onda ga osudite”, rekao je Simić.

Odbrana je u toku svog dokaznog postupka pokušala dokazati da je naredbu za skrivanje žena u Omarskoj izdao Simo Drljača, bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti Prijedor koji je ubijen 1997. godine prilikom hapšenja, i kojeg Odbrana smatra najviše odgovornim za zločine počinjene u tom logoru.

Iznošenje završnih riječi Odbranâ Momčila Grubana i Duška Kneževića zakazano je za petak, 23. maj 2008. godine.

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao