This post is also available in: English
Nakon nešto više od tri mjeseca, 24. aprila 2008. okončan je dokazni postupak Odbrane Zijada Kurtovića, koji je optužen da je tokom oktobra 1993. godine, kao komandir voda Vojne policije Samostalnog bataljona Drežnica pri Četvrtom korpusu Armije BiH, počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika.
Svjedoci Odbrane pokušali su Kurtoviću dati alibi za prve dane oktobra 1993. godine, a njihovi iskazi, zajedno sa svjedočenjem i samog optuženog, svojevrsna su rekonstrukcija onoga što je tih dana radio i puta kojim se kretao.
Tužilaštvo tereti Kurtovića da je početkom oktobra više puta fizički i psihički mučio zatočene civile i ratne zarobljenike u katoličkoj Crkvi Svih Svetih u Donjoj Drežnici, općina Mostar. Prema navodima optužnice, između ostalog, udarao ih je pendrecima, krstovima i kipovima svetaca, te ih tjerao da jedu listove Biblije.
Također, smatra optužba, Kurtović je u istom periodu zajedno sa izvjesnim Hasanom Delićem prisilio dvojicu zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na oralni seks.
Prvi u nizu svjedoka Odbrane iskaz je dao sam optuženi. Kurtović je izjavio kako je u Drežničkom bataljonu funkciju komandira Odjeljenja za fizičko obezbjeđenje komande, odnosno Vojne policije, preuzeo početkom decembra 1993. godine. Također je istakao da u vrijeme kada su zarobljeni Hrvati bili u crkvi, nije “ni blizu nje došao”.
“Čuo sam da su u Donjoj Drežnici zarobljeni neki”, jedino je što je Kurtović rekao da zna o ovom slučaju.
Optuženi je ponudio i objašnjenje za to što su ga svjedoci Tužilaštva prepoznali kao osobu koja ih je maltretirala u crkvi, rekavši da su “upirali u njega” jer je sjedio pored advokata, što je“normalno”. Mogući razlog, smatra Kurtović, moglo bi biti i to što je “dva puta spalio hrvatsku zastavu”.
Kurtović je još detaljno opisao svoje kretanje od 30. septembra uvečer, te prvih deset dana oktobra 1993. godine. Spomenuo je vojne akcije u kojima je učestvovao, kao i to da je od 6. do 11. oktobra bio u Mostaru.
U korist optuženog svjedočio je i njegov brat Ahmed Kurtović, kazavši da “ne priča s bratom Zijadom zbog neke svađe oko raspodjele zemlje”.
Ahmed Kurtović, koji je, kao pripadnik Civilne zaštite, u oktobru 1993. godine čuvao zatvorenike u drežničkoj crkvi, tvrdi da ih niko nije maltretirao, te da su čak, po napuštanju tog mjesta, zatvorenici plakali govoreći: “Ne znate vi šta nas sada čeka.”
Rekao je i da je među vojnicima koji su doveli zatvorenike bio i izvjesni Zijo, koji im je tada kazao da “dobro čuvaju ove fašiste”. U to vrijeme, tvrdi svjedok, njegov brat Zijad je bio “u akciji na Gornjoj Drežnici”, nakon koje je, 6. oktobra, otišao tražiti sestru u Stocu.
Svjedoci Ramiz Macić i Amir Hadžić su ispričali kako su 6. oktobra 1993. godine sa Kurtovićem otišli u Bijelo Polje kod Mostara, u nabavku “hrane i cigareta”. Oba svjedoka su rekla da su tamo prenoćili, a potom se rastali, jer je Kurtović otišao u Mostar “da traži sestru”.
Hadžić je tvrdio da se tog datuma sjeća jer jedan ili dva prije toga bila “akcija na Vrdima”, u kojoj je učestvovao sa optuženim. Ipak, tokom unakrsnog ispitivanja tužiteljice Vesne Tančice, ovaj svjedok je rekao da se osim te akcije ne sjeća nijedne druge iz 1993. godine.
Mnogi svjedoci, poput Zijada Mušića, Safeta Borića, Amira Hadžića i Edina Kajića, govorili su kako u Drežničkom bataljonu nije postojala vojna policija, već samo “fizičko obezbjeđenje komande”.
“U tom obezbjeđenju bio je i Zijad Kurtović. Obezbjeđenje je zajedno sa diverzantskom četom uvijek išlo u napad”, rekao je Zijad Mušić, nekadašnji zamjenik komandanta Samostalnog bataljona Drežnica.
Omer Pinić, Edin Kajić, Enes Pendić i Jusuf Cokić, bivši pripadnici bataljona Drežnica, govorili su o 1. oktobru 1993.godine, kada su sa optuženim navodno učestvovali u “simulaciji napada” u mjestu Batačke Lazine, dok je Pinić kazao da je s njim bio i u akciji na Vrdima, koja je uslijedila nakon toga.
“Tek nakon okončanja druge akcije bili smo slobodni. Kod Zije sam tada prespavao, a ujutro je on otišao u Mostar, a ja kući”, rekao je Pinić.
Svjedok Ibrahim Kulak je kazao da je Zijadu Kurtoviću izvjesni Mili Karačić iz Zagreba “namjestio optužnicu”. Kulak tvrdi da je čuo kako je to Karačić rekao, a sve zbog toga što je “zamjerio” optuženom jer mu nije pomogao kada je protiv njega pokrenut krivični postupak.
“Našao sam prijatelje u Zagrebu koji su bili zatvorenici u Drežnici, preko njih ću namjestiti Kurtoviću da ga zatvore, da se zna ko je Mili”, kazao je Kulak tvrdeći da su ovo riječi izvjesnog Milija, sa kojim je “u prijateljskim odnosima”.
Na kraju dokaznog postupka branilac Fahrija Karkin je u spis uložio materijalne dokaze koji se odnose na “ličnost Milija Hrnjeza Karačića”, među kojima su optužnica Kantonalnog suda u Mostaru koja ga tereti za krivično djelo otmice i nalog za raspisivanje potjernice, jer se, prema Karkinovoj tvrdnji, skriva u Hrvatskoj.
Nakon što je Tužilaštvo prezentiralo dokaze kojima je željelo pobijati navode Odbrane, Karkin je u dodatnom dokaznom postupku saslušao još jednog svjedoka – Sedina Mahmića, bivšeg pripadnika Specijalnog odreda za posebne namjene štaba Vrhovne komande Armije BiH, koji je rekao da Kurtović nije učestvovao u zlostavljanju zatvorenika u crkvi.
Prema njegovom iskazu, izvjesni Zijo, “jedan od handžaraca”, i Hasan Delić, pripadnik Civilne zaštite Drežnica, tada su zlostavljali zatvorenike, dok je on (Mahmić) navodno stajao ispred crkve.
“Znam da su jednom čovjeku rekli da legne i valja se kao životinja, kao krokodil. Na ulazu je Delić dvojicu zatvorenika prisilio na oralni seks. Govorio sam da puste čovjeka, ali kada sam vidio da je to prešlo neke moje granice, otišao sam odatle”, rekao je Mahmić, dodavši da su vojnici tada u crkvu došli “iz čiste razonode”.
Svjedok je kazao da Kurtović u to vrijeme nije bio ni blizu crkve, jer “Zijo nije čovjek koga bi to interesovalo – da ide u crkvu i maltretira nekoga”.
Na osnovu iznesenih činjenica, Tužilaštvo je “preciziralo” optužnicu, o čemu će se Odbrana izjasniti 29. aprila, a potom bi strane trebale iznijeti završne riječi.
Merima Husejnović je novinarka BIRN – Justice Report-a. Justice Report je sedmična BIRN online publikacija.
