Radić i ostali: Harmoničan život u Vojnom

Redžo Ibrahimović i Dragan Galić, svjedoci Tužilaštva i bivši pripadnici Bjelopoljske bojne Hrvatskog vijeće obrane (HVO), govorili su o pritvaranju Bošnjaka u Vojnom radi razmjene, te istakli da četvorica optuženih nisu učestvovali u zločinima koji su počinjeni tokom 1993. godine.

“Kada je Armija BiH nenajavljeno napala HVO, svi smo pobjegli u Vojno, a tada je Marko Radić zvani Maka naredio da se moja obitelj prebaci u Mostar.Pretpostavljam da je on naredio da oni budu zaštićeni jer sam ja, kao musliman, bio pripadnik HVO-a, a poznavao me je jer smo zajedno ratovali”, istakao je svjedok Redžo Ibrahimović.

Marka Radića, Dragana Šunjića, Damira Brekala i Mirka Vračevića Tužilaštvo BiH tereti da su tokom 1993. godine, kao pripadnici Bjelopoljske bojne HVO-a,učestvovali u ubistvima, premlaćivanjima, silovanjima i odvođenju na prinudne radove zatočenih Bošnjaka iz zatvora Vojno.

Svjedok je potvrdio da su Bošnjaci i Hrvati na području Bijelog Polja i Mostarasve do napada “živjeli u harmoniji”, te da su, zbog razmjene, u Vojnom pritvarani Bošnjaci.

“Znalo se da je bio pritvor u Vojnom, a ne logor. Kuća u kojoj su bili žene i djeca nije zatvarana i oni su mogli izlaziti u dvorište, a muškarci su obično boravili u garaži. Svi su oni tu pritvoreni zbog razmjene za Hrvate koje je Armija BiH držala zatočene u školi u Bijelom Polju”, istakao je Ibrahimović.

Isti svjedok je rekao da je “od aprila 1992. do decembra 1995. godine” bio pripadnik Bjelopoljske bojne, te da mu je Radić izvjesno vrijeme bio zapovjednik.

“Marko Radić je od 21. septembra 1991. godine bio zapovjednik Bjelopoljske bojne, ali je u jesen 1993. prebačen u Mostar, gdje je postao zapovjednik Drugebrigade HVO-a”, obrazložio je Ibrahimović i dodao da je u Vojnom viđao i Dragana Šunjića, koji je bio “pripadnik Vojne policije”.

U optužnici stoji da je Marko Radić zvani Maka bio zapovjednik Bjelopoljske bojne u sklopu Druge brigade HVO-a, te da je učestvovao u formiranju zatvoraVojno i da je bio nadređen Draganu Šunjiću, zamjeniku zapovjednika Vojnog.

Svjedok je pri izlasku iz sudnice tražio da se pozdravi sa Markom Radićem, štoje Sudsko vijeće zabranilo.

Drugi svjedok Tužilaštva, Dragan Galić, istakao je da je od 1991. do 1995.godine bio pripadnik HVO-a, te da je od žene koja je bila u Vojnom saznao da ju je Damir Brekalo silovao.

“Dok sam radio u kantini u Vojnom, viđao sam mnoge pripadnike HVO-a koji sudolazili tu kupovati, a među njima i Vračevića, Šunjića, Radića i Brekala. U tu kantinu često je dolazila svjedokinja D ili F, koja nam je kuhala i čistila.Jednom prilikom kada je Damir Brekalo došao da kupi cigarete, ona je počela plakati i kasnije mi je rekla da ju je on silovao”, rekao je Galić.

Svjedok je dodao da su u Vojnom zatočeni Bošnjaci dobivali dovoljno hrane, teda su djeci dijelili čokolade i mlijeko.

“Iz Vojnog niko nije otišao ni grama lakši jer je hrane bilo dovoljno za sve.Dijelili smo im od pašteta do mesnih narezaka, a ponekad i mlijeko u prahu,koje smo i mi pili”, obrazložio je Galić.

Tužilac Jude Romano i predsjedavajući Sudskog vijeća Staniša Gluhajić su u nekoliko navrata opominjali obojicu svjedoka Tužilaštva zato što su gledali u četvoricu optuženih.

Nastavak suđenja je zakazan za 10. decembar 2007. godine, kada će Tužilaštvo BiH saslušati još dva svjedoka.