Radić i ostali: Od logora do logora

U nastavku suđenja Marku Radiću, Draganu Šunjiću, Damiru Brekalu i Mirku Vračeviću, o ubistvima i zlostavljanjima u logoru Vojno kraj Mostara govorila su dva svjedoka Tužilaštva.

Sva četvorica optuženih bivši su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i terete se za zločine nad civilima Bošnjacima zatočenim u logoru Vojno. Među zatočenima je bilo i starijih osoba, žena i djece. Svi su zlostavljani i odvođeni na prinudne radove, a neke žene su i silovane.

“Nas 50 sprovodili su iz logora Heliodrom u logor Vojno. Sprovodili su nas Mario Mihalj i Dragan Šunjić. Oni su nas vezali telefonskom žicom za desnu ruku, dok smo lijevu morali držati iznad glave. Ko nije držao ruku iznad glave dobijao je kundak u leđa”, kazao je svjedok Ramiz Mačković.

Mario Mihalj, čije ime se spominje u optužnici, preminuo je prije nego su ova četvorica uhapšena.

Mačković je ispričao da je prije dolaska u Vojno prošao nekoliko logora u BiH. Prvobitno je uhapšen 25. juna 1993. godine u Maglaju, gdje je i držan u zatočeništvu, da bi kasnije bio prebacivan u logore na području općina Mostar, Žepče, Drvar, Ljubuški…

Svjedok se prisjetio i da je optuženi Mirko Vračević u koloni zarobljenika prepoznao jednog čovjeka i obratio mu se riječima: “Iskopaj sebi sutra grob u osam sati, ja ću doći u devet da te ubijem”, da bi mu potom pred svima pucao u glavu.

“Vračević mu je ispucao rafal kroz uši. Taj rafal je pogodio i Junuza Kovačevića, u ruku i ključnu kost”, rekao je Mačković, dodavši da je Kovačević ranjen, te da ga, nakon što su svi predati stražarima u logoru Vojno, više nije vidio.

Grupa od 50 zarobljenika, među kojima i svjedok Mačković, bila je smještena u jednoj garaži “koja je imala tragove krvi po plafonu i podu”. Iz ove prostorije zarobljenici su odvođeni na prinudne radove.

“Svaku noć kada bi se vraćali sa radilišta, dvojicu ili trojicu bi istukli pred garažom. Navodni razlog je bio što nisu imali ruke na leđima i što su od bojovnika uzimali cigarete dok su radili”, kazao je Mačković.

Drugi svjedok Tužilaštva iskaz je dao pod šifrom AA. I on je rekao da je prebačen iz logora Heliodrom u Vojno, i dodao da je dva puta prošao taj put i da je u oba slučaja u Vojnom zadržan dvadesetak dana, a potom vraćen u Heliodrom.

“Vidio sam Damira Brekala kako tuče dvojicu zatvorenika dok su nedaleko od mene kopali rovove na prvoj liniji. U jednom trenutku se umorio od udaranja tih zatvorenika i došao do mene, sjeo i dao mi cigaru. Mene nije udarao”, kazao je zaštićeni svjedok AA.

Dvojicu koju je tukao Brekalo, svjedok AA, kako tvrdi, nakon toga više nije vidio.

Na zahtjev Sudskog vijeća saslušan je i vještak dr. Haso Sejfo, koji je pregledao optuženog Damira Brekala i dao nalaz i mišljenje o njegovoj sposobnosti za praćenje suđenja te o potrebi ovog optuženog za operacijom.

Vještak smatra da, “prema dokumentaciji koju je pregledao”, Brekalo može pratiti suđenje, a da potrebna operacija može biti izvršena po završetku suđenja.

Damir Brekalo tvrdi da ima česte glavobolje koje su posljedica ranjavanja u ratu.

Nastavak suđenja zakazan je 12. novembar 2007. godine.