This post is also available in: English
Na suđenju četvorici optuženih za zločine u prijedorskim logorima, lični podaci zaštićenog svjedoka pod šifrom K042, te podaci o mjestu gdje je živio prije rata, mjestu gdje je radio, te državi u kojoj je boravio nakon rata, otkriveni su više puta tokom ročišta 17. jula.
Tužilac Peter Kidd, koji je tražio zaštitu za ovog svjedoka, a potom i advokat prvooptuženog Ranko Dakić, ali i Sudsko vijeće, u više navrata otkrivali su od javnosti zaštićene podatke.
“Učinili smo ono što smo učinili”, rekao je Šaban Maksumić, predsjedavajući Sudskog vijeća nakon što su ga putem telefona u sudnici saradnici obavijestili da je javnost mogla vidjeti ime i prezime svjedoka na grafoskopu dok su mu predočavani dokumenti koje je identifikovao.
Dokumenti su postavljeni na grafoskop na insistiranje Sudskog vijeća.
Tužilac je u jednom trenutku rekao i iz koje zemlje su ovi dokumenti, tako da je otkrivena lokacija gdje su od svjedoka uzimane izjave u toku istrage.
U toku unakrsnog ispitivanja, branilac Dakić je pitanjima naveo svjedoka da kaže mjesto odakle dolazi, podatke o njegovoj poradici, te šta je radio prije rata.
Tužilaštvo nije nijednom reagovalo.
K042 je svjedočio na suđenju Željku Mejakiću, MomčiluGrubanu, Dušanu Fuštaru i Dušku Kneževiću govoreći o učešću optuženihu zločinima počinjenim u logoru Omarska gdje je bio zatočen tokom 1992.godine.
Četvorica optuženih su, dokazuje Tužilaštvo, tokom 1992. godine učestvovali u mučenjima, premlaćivanjima, silovanjima i ubistvima prisilno zatočenih Bošnjaka i Hrvata u logorima Omarska i Keraterm.
Zaštićeni svjedok K042 je u logor Omarska doveden nakon “masovnog hapšenja” 30. maja 1992. godine.
“Naredili su da svi muškarci od 17 do 70 odu na jednu stranu, a žene, djeca i starci na drugu. Nas su potom autobusima prebacili u Omarsku”, prisjetio se svjedok.
Prema riječima ovog svjedoka i navodima optužnice, u logor Omarska je tokom 1992. godine dolazio Dušan Knežević zvani Duća koji je učestvovao u premlaćivanju logoraša.
“Duća je često dolazio u logor sa svojom grupom, ali nije bio stražar. Obično bi prvo odlazio u Bijelu kuću gdje je tukao logoraše, i odakle je izlazio oznojen kao čep. Kasnije bi se vraćao i pucao u one koji su preživjeli”, rekao je svjedok koji tvrdi da Kneževića poznaje od prije rata.
“Dušan je bio deblji i niži od mene. Imao je crnu kosu sa zaliscima i tada je imao 37 ili 38 godina. Imao je kamion prije rata”, tvrdi svjedok koji u sudnici nije mogao prepoznati Kneževića.
Svjedok tvrdi da je u Omarskoj često viđao žuti kamion koji je odvozio mrtva tijela ubijenih logoraša koja su bila ispred Bijele kuće.
“Drugog dana mog boravka u logor došao je ‘žućo’, mali kamion, koji je istovario mitraljez i dosta municije. Mitraljez su kasnije postavili na krov u Upravnoj zgradi i okrenuli ga prema nama na pistu. Kasnije sam taj kamion viđao kako odvozi tijela mrtvih logoraša. Znam da ga je vozio Vlado Kobas, a tovarili su stražari, bacali su ih kao cjepanice na kamion”, rekao je svjedok.
Svjedok je istakao da je u Omarskoj vidio i Željka Mejakića koji je, kako tvrdi, bio komandant logora.
“Dok je Kvočka bio u logoru rekao nam je da je on komandant i da je Mejakić njegov zamjenik. Kada je Kvočka otišao znali smo da je Mejakić postao komandant jer je on raspoređivao stražare”, istakao je svjedok koji je iz logora Omarska izveden “krajem jula” 1992. godine da bi bio premješten u logor Trnopolje, a potom oslobođen.
Miroslav Kvočka je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u februaru 2005. godine osuđen na sedam godina zatvora zbog zločina počinjenih u logorima Omarska i Keraterm.
Nastavak suđenja je 21. august 2007. godine kada će Sudsko vijeće saopštiti odluku o prijedlozima Tužilaštva o uvrštavanju činjenicama utvrđenih pred MKSJ kao materijalnih dokaza.
