Božić i ostali: Bolni uzvici

Milan Babić, bivši pripadnik Vojne policije Bratunačke brigade Vojske Republike Srpske, svjedočio je u utorak, 10. jula, kao svjedok Tužilaštva o događajima koji su se desili u Bratuncu nakon pada srebreničke enklave u julu 1995. godine.

Babić se pojavio kao svjedok na suđenju četvorici bosanskih Srba optuženih za ratne zločine počinjene u zgradi škole u Bratuncu u noći između 13. i 14 . jula 1995. godine, dva dana nakon pada Srebrenice. Tužilaštvo tereti Zdravka Božića, Mladena Blagojevića, Željka Zarića i Zorana Živanovića da su, kao članovi zločinačke organizacije, planirali, naređivali, poticali, izvršavali, pomagali i potpomagali zločine protiv čovječnosti, te ubistva, prisilno premještanje i zatvaranje ljudi.

S obzirom da je Babić bio član Vojne policije Bratunačke lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske, dakle iste jedinice kao i optuženi, tužilac je želio dokazati da je postojao planirani napad na civile Bošnjake.

Babić je posvjedočio da je njemu i “otprilike 15 drugih” članova bataljona bilo naređeno da osiguravaju područje oko škole “Vuk Karadžić” u Bratuncu, gdje su dovoženi autobusi sa Bošnjacima iz Srebrenice i Potočara, koji su tu i zatvarani. Muškarci su izlazili iz autobusa i ulazili u školsku zgradu, gdje su tokom noći ostajali zatočeni na trećem spratu.

Svjedok je rekao da je “jedan od policajaca na dužnosti” izdavao naređenja koja su dolazila od zapovjednika, ali nije sa sigurnošću mogao identifikovati “policajca na dužnosti”. Naređenja, kako je rekao, nisu bila detaljna – ona su samo nalagala da se škola čuva “kako neko ne bi pobjegao”. Babić je dalje nastavio svjedočenje rekavši kako mu nikada nije naređeno da izvršava nasilna djela, niti je bio obavještavan o planovima za nasilne napade.

Babić je kazao da je sve optužene vidio u školskom dvorištu 13. jula 1995. godine. Međutim, dodao je da on tada nije znao da li su oni imali udjela u planiranju ili naređivanju bilo kakvih zadataka.

“To je bilo slabo organizovano, svako je mogao raditi šta je htio. Niko nam nije komandovao, nije bilo glavne osobe”, rekao je Babić.

Svjedok također nije vidio da su optuženi izvršavali bilo kakve nasilne radnje. Rekao je da je, dok je bio vani, čuo pucnje iz škole, te “bolne uzvike; oni su vikali i jaukali od bola uzrokovanog pogocima”.

Milan Babić je ispričao da je vidio kako kroz prozor iskače pet ili šest Bošnjaka, koji su odmah poginuli jer su padali na gomilu izvrnutih stolova i stolica. Prisjetio se da je ispod prozora vidio oko petnaest do dvadeset leševa.

Iako tvrdi da nije vidio nikakve primjere nasilnih radnji, svjedok Babić je ipak rekao da su Srbi koji su pratili Bošnjake bili naoružani i da ih je većina držala cijevi oružja uperene u zarobljenike što su izlazili iz autobusa i ulazili u školsku zgradu.

Suđenje se nastavlja u ponedjeljak, 16. jula 2007. godine.