Zaštićena svjedokinja Tužilaštva pod pseudonimom K019 tvrdi da je više puta silovana u toku zatočeništva u logorima Keraterm i Omarska.
“Tokom boravka u Omarskoj, sedam puta tokom večeri i dva puta tokom dana sam odvođena na silovanje. Često bi me silovao izvjesni Pavelić, čije ime sam saznala od drugih žena. On me je odvodio i silovao. Ponekad su me poslije njega silovali drugi stražari, koje nisam poznavala”, rekla je K019.
U optužnici protiv Željka Mejakića, Momčila Grubana, Dušana Fuštara i Duška Kneževića na teret im se stavljaju i silovanja uz učešće u mučenjima, premlaćivanjima i ubistvima prisilno zatočenih Bošnjaka i Hrvata tokom 1992. godine.
Prema iskazu zaštićene svjedokinje, prije dolaska u Omarsku boravila je u logoru Keraterm, gdje je prvi put silovana.
“Po dolasku u Keraterm, jedan stražar me je odveo u neku prostoriju i naredio da stanem na sto. Počeo me tući i naredio mi da se skinem. Onda me je silovao. Poslije su ulazili i drugi muškarci i isto me silovali. Ujutro sam se probudila u lokvi krvi. Kasnije su mi druge žene rekle da je taj prvi stražar bio Nedeljko Timarac”, prisjetila se svjedokinja K019.
Silovanja su se nastavila i u logoru Omarska, gdje su žene svaku noć odvođene iz prostorija u kojima su spavale.
“Nijedna nije pričala šta im se dešavalo. Stražar koji je mene stalno odvodio bio je srednjeg rasta, krupniji, imao je brkove i crvene obraze. Od žena sam saznala da je to Pavelić, kojeg su zvali Poštar, Lugar ili Šumar”, rekla je svjedokinja.
Tokom unakrsnog ispitivanja, odgovarajući na pitanja advokata Jovana Simića, branioca Željka Mejakića, svjedokinja je potvrdila da je osoba koja ju je silovala i spasila u logoru.
“Od prvog silovanja u Keratermu stalno sam krvarila. Jednom sam se u restoranu i onesvijestila. Pavelić je, kako su mi žene kasnije pričale, otrčao i zovnuo doktora, koji je bio logoraš, da mi pomogne. Doktor mu je rekao da mi treba dosta tečnosti i lijekova, što je Pavelić i donio”, ispričala je zaštićena svjedokinja.
Prilikom svjedočenja, K019 je prepoznala Željka Mejakića rekavši da ga je viđala u Omarskoj, gdje je bio – kako stoji u optužnici – upravnik logora.
“Protiv Željka nemam ništa. Žene su mi govorile da je bio šef obezbjeđenja. Znam da ga nikada nisam vidjela da je nekog tukao”, rekla je svjedokinja tokom unakrsnog ispitivanja.
Iako su branioci predložili, pozivajući se na ljudska prava, da se četvorica optuženih u nastavku suđenja brane sa slobode, Sudsko vijeće je to odbilo, uz obrazloženje da “ne postoje nove činjenice i okolnosti” zbog kojih bi donijeli takvu odluku.
Javnost je i ovo ročište pratila iz prostorije odvojene od sudnice, a zbog dodatnih mjera koje su određene za zaštićenu svjedokinju. Sama odluka o udaljavanju javnosti iz sudnice, te razlozi zbog kojih je Tužilaštvo tražilo ovu mjeru, saopćeni su na zatvorenom dijelu sjednice.
Nastavak suđenja je 10. jula 2007. godine.
