Na zahtjev Tužilaštva BiH, javnost je bila isključena sa većeg dijela ročišta na kojem je iskaz dao zaštićeni svjedok pod šifrom K036. Razlozi podnošenja zahtjeva za isključenje javnosti, kao i odluka koju je donijelo Sudsko vijeće, saopćeni su na zatvorenoj sjednici.
U dijelu ročišta otvorenom za javnost, zaštićeni svjedok K036 je govorio o torturama koje je prošao u logoru Omarska, ali je i rekao da je on lično bio u “dobrim odnosima” sa Željkom Mejakićem, komandantom logora.
Tužilaštvo tereti Željka Mejakića, Momčila Grubana, Dušana Fuštara i Duška Kneževića da su tokom 1992. godine učestvovali u silovanjima, ubistvima, mučenjima i premlaćivanju zatočenih Bošnjaka i Hrvata u logorima Omarska i Keraterm.
“Željka Mejakića sam poznavao, i u logoru sam razgovarao s njim. Iz mog ugla, on je bio normalan. Jednom mi je donio komad pite. Ljudi su pričali da je on zamijenio Kvočku, te da su Mejakić i Prcać bili glavni u logoru”, rekao je svjedok, koji tvrdi da je u logor Omarska doveden 30. maja 1992. godine.
U optužnici stoji da je Željko Mejakić od 24. maja do 30. augusta 1992. bio komandant logora Omarska.
Miroslav Kvočka i Dragoljub Prcać su pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osuđeni za zločine počinjene u logorima Omarska i Keraterm tokom 1992. godine.
Zaštićeni svjedok je pred sudijama rekao da su logoraši u Omarskoj “često odvođeni na ispitivanje u Upravnu zgradu”.
“Ljudi su sa ispitivanja dolazili premlaćeni, a neki su i umrli od nanesenih povreda. Tokom boravka u logoru, mene su četiri puta odvodili na ispitivanje i svaki put su me premlaćivali. Stalno su mi postavljali pitanja o oružju, jer je jedan logoraš rekao da sam ja davao novac Stranki demokratske akcije (SDA) da nabavlja oružje”, rekao je svjedok.
Logor Omarska je napustio 7. augusta 1992, nakon čega je odveden na Manjaču, odakle je oslobođen 14. novembra iste godine.
Nastavak suđenja je zakazan za 14. juni 2007.
