This post is also available in:
Amor Mašović, predstavnik Komisije za traženje nestalih osoba Federacije Bosne i Hercegovine, pojavio se kao svjedok – vještak na suđenju Radisavu Ljubincu.
Peta tačka optužnice tereti Ljubinca da je u periodu od kraja juna do oktobra 1992. godine, u logoru Rasadnik kraj Rogatice, optuženi navodno u više navrata, nogama, obuvenim u vojničke čizme, te rukama, tukao zatvorene civile.
Ljubinac je optužen i za ubistvo grupe zarobljenika iz Rasadnika čiji su posmrtni ostaci nađeni u masovnoj grobnici u selu Seljani, u neposrednoj blizini kuće u kojoj je živio Ljubinac.
Amor Mašović je predvodio tim koji je vršio ekshumacije.
«Na područjuopćine Rogatica registrovano je 678 nestalih lica. Do sada je pronađeno šest masovnih grobnica iz kojih je ekshumirano 337 tijela, od kojih je 226 identificirano na osnovu DNK analize», rekao je Mašović.
U Seljanima su pronađene dvije masovne grobnice iz kojih je ekshumirano 29 tijela.
«Grobnice su smještene na lokaciji takozvanoj Dizdareva njiva”, dodao je Mašović, spominjući mjesto u blizini kuće Radisava Ljubinca.
«U grobnici koja je obilježena kao Seljani II žrtve su spaljivanje, što se vidi prema ostacima drveća kojim su tijela bila pokrivena», naglasio je Mašović
Šemso Vatreš je uhapšen 20. oktobra 1992. godine i zajedno sa ostalim Bošnjacima iz Rogatice odveden u Lukavic kraj Sarajeva. Nakon što su srpski vojnici odvojili žene i djecu, te ih zatvorili u logoru Kula, muškarci su vraćeni u Rogaticu i zatvoreni u logor Rasadnik.
Šemso Vatreš je u logoru bio dvije godine i 14 dana.
«Ljubinac me je prvi pretukao u logoru. Prislonio me je uz zid, a onda i nogama i rukama udarao», rekao je svjedok.
Tvrdi i da ga je Ljubinac još jednom pretukao, zajedno sa drugim vojnicima, desetak dana kasnije kada su ga odveli u Policijsku stanicu u Rogatici.
«Tukli su me lancima po leđima. Nožem su mi crtali krstove po tijelu», tvrdi Vatreš.
Naredno ročište zakazano je za 19. decembar 2006.
