Boško Buntić, svjedok odbrane i bivši rukovodilac Vojne policije takozvane Hrvatske zajednice Herceg Bosne (HZHB), izjavio je da Nikola Andrun nije bio stražar, nego zamjenik zapovjednika logora Gabela.
Prema optužnici, Andrun je počinio zločine protiv zarobljenika u logoru Gabela kraj Čapljine, dok je obavljao dužnost zamjenika zapovjednika logora.
Odbrana tvrdi da Andrun nije imao ovlasti u logoru, odnosno da je bio samo jedan od vojnika.
U unakrsnom ispitivanju Tužilaštva, Buntić je rekao da je Andrun imao rukovodnu funkciju u logoru, dok odgovarajući na pitanje odbrane o tome nije govorio.
Buntić je prvi put, kako je rekao, sa grupom vojnika Vojne policije HZHB došao u «sabirni centar» Gabela «tokom 1993 ili 1994. godine».
U posjetu je došao kada se «sabirni centar» zatvarao, te je tom prilikom sačinjen i izvještaj kojeg je Buntić potpisao.
Izvještaj je predočen u sudnici kao materijalni dokaz protiv Andruna.
«Ne znam ko je sačinio izvještaj, ali u njemu je stojalo da je Nikola Andrun zamjenik upravnika logora Gabela, a upravnik Boško Previšić zvani Boko», kazao je svjedok.
Jasminka Šuntić, svjedok odbrane, je rekla kako joj je optuženi pomogao da vidi svoje daidžiće koji su bili zatočeni u Gabeli, te da im donese hranu.
«On bi tokom gužve kada su trajale druge posjete izveo moje daidžiće krijući ih od upravnika logora i tako sam ih redovno viđala u jednoj prostoriji», kazala je Šuntić dodajući da njene daidžiće optuženi Andrun nije nikada tukao ili maltretirao.
Dževad Pajo, također svjedok odbrane i bivši logoraš, je tokom boravka u Gabeli popravljao automobil koji je pripadao Nikoli Andrunu.
«Nije me nikada tjerao da požurim i donosio mi je uvijek hranu dok sam radio», kazao je Dževad Pajo.
Dodao je da su svi zatočenici radili dobrovoljno u Gabeli i da njega lično niko nije tukao niti zlostavljao.
U unakrsnom ispitivanju Tužilaštva pokazalo se da je ovaj svjedok prije početka rata 1992. godine krivično gonjen zbog prevare.
Nastavak suđenja je 14. novembra 2006. godine.
