Zoranka Kovačević ispričala je kako je s članovima familije krenula iz svog sela Trpinje nakon što je u susjednim Šapićima gorjela kuća i čula se pucnjava. Navela je da su ih na putu presreli.
“Neko je bio u šumi iznad puta, tu se zapucalo… Ja i rodica Mila smo pobjegle”, kazala je Kovačević, dodajući da je vidjela jednog maskiranog čovjeka.
Rekla je da su njen brat Željko Mašić i strina Dušanka upucani i da su pali, a da je njena majka uzela pušku, koju je bio ponio njen brat, te da je uperila u vojnika koji je stajao. Navela je da se vojnik vratio odakle je došao, a da je i majka pobjegla.
Kovačević je ispričala da je s rodicom krenula prema lokalitetu Trojan, ali da su se sakrile kada su sa brežuljka čule viku. Nakon izvjesnog vremena, pojavili su se njeni deda i baba sa još nekim starijim ljudima, te su se zajedno vratili u Trpinje. Odvezena je u bolnicu, jer je bila ranjena u preponu.
“Nisam odmah osjetila dok nisam vidjela da su mi noge krvave”, navela je svjedokinja, dodajući da je i njena majka Dana Mašić bila ranjena.
Poslije je čula da je bilo još poginulih i ranjenih, a da su zarobljene Polka i njena kćerka Ivana.
Za zločine počinjene na području Čajniča, kao i Višegrada i Foče, u periodu od augusta 1992. do februara 1993. godine optuženi su Ferid Buljubašić, Ahmed Sejdić, Rašid Sobo, Ševko Glušac, Zakir Jamak, Bahrudin Muhić, Adem Fehrić, Mustafa Poljo, Enver Kustura, Muhamed Liska, Sakib Čakar, Izet Sejdić i Munir Nalo, nekadašnji komandanti i pripadnici Armije BiH.
Na pitanja branioca Nermina Mulalića, svjedokinja Kovačević je potvrdila da je njen otac bio u Vojsci Republike Srpske i da je dolazio kući s linije na odsustvo. Kazala je da ne zna da li je njen brat pucao iz puške koju je ponio, kao i da joj nije poznato da li je eksplodirala bomba dok su se vraćali u selo.
Mila Zeljić posvjedočila je kako su krenuli prema Ponikvama poslije napada i da su, osim rođaka Željka, koji je imao 14 godina, sve bile žene iz njene šire familije. Kazala je da je u jednom trenutku zapazila čovjeka u braon jakni i kapuljači s prorezima.
“Pucali su. Pao je rođak Željko i moja majka… Ja vidim krv na svojoj majci, bila je pogođena u glavu”, prisjetila se Zeljić.
Dodala je da je prišla da se uvjeri da su joj majka Dušanka Mašić i rođak mrtvi. Kako je navela, krenula je da bježi s rodicom i, dok su pretrčavale cestu, ponovo je otvorena vatra. Nadala se da će se spasiti s dolaskom na Trojan, ali su začule, kako je rekla, strašne glasove i povike “Allahu ekber”.
“Mi smo se toliko uplašile. Ne znamo šta da radimo. Meni je 16, njoj 15 godina. Majka mi ubijena, brat ubijen… Zoranka ranjena”, navela je svjedokinja.
Dodala je da su se vratili u svoje selo. Kako je čula, tog dana su ubijeni i drugi ljudi, uključujući vozača saniteta, a njena snaha Polka s kćerkom je odvedena u Goražde. Navela je da joj je Polka pričala kako je jedan od onih koji su je odveli imao torbu koju je ona nosila na dan kad su napadnuti.
Na sugestiju branioca Mulalića da je njen rođak Željko nosio “šmajser” kada su krenuli iz sela, Zeljić je rekla da njoj to nije ličilo na pušku. Kazala je da ne zna da je Željkova majka uzela “šmajser” i pokušala da puca na lice s kapuljačom.
Nastavak suđenja okvirno je zakazan za 20. oktobar, u zavisnosti od odlaska na liječenje jednog od optuženih.
- Grad: Čajniče
- Grad: Foča
- Grad: Višegrad
- Lice: Buljubašić Ferid
- Lice: Čakar Sakib
- Lice: Fehrić Adem
- Lice: Glušac Ševko
- Lice: Jamak Zakir
- Lice: Kustura Enver
- Lice: Liska Muhamed
- Lice: Muhić Bahrudin
- Lice: Nalo Munir
- Lice: Poljo Mustafa
- Lice: Sejdić Ahmet
- Lice: Sejdić Izet
- Lice: Sobo Rašid
- Predmet: Buljubašić Ferid i drugi
- Ratni zločini
- Sud Bosne i Hercegovine
