Stanković: Završne riječi odbrane

Presuda Radovanu Stankoviću, optuženom za zločin protiv čovječnosti počinjen nad civilima na području općine Foča, bit će izrečena u utorak 14. novembra.

Nakon što je krajem oktobra Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pozvalo Sud da Stankovića proglase krivim i osude na dugogodišnju zatvorsku kaznu, odbrana je izložila završne riječi.

Advokat odbrane Dragica Glušac je osporila izjave svjedoka koji su govorili o dešavanjima u Karaman kući u Miljevini. Prema navodima optužnice, i izjavama svjedoka Tužilaštva, Stanković je zajedno sa Neđom Samardžićem, koji je osuđen nepravosnažnom presudom pred Sudom BiH na 13,4 mjeseca zatvora, bio odgovoran za funkcionisanje ovog logora za žene u Miljevini kraj Foče.

Glušac je navela da su izjave zaštićenih svjedokinja Tužilaštva, među kojima su i tri koje su tvrdile da ih je lično silovao Stanković, nepouzdane, montirane, te da su motivisane “političkim ili emotivnim” razlozima.

“Sve svjedokinje su mlade i u vrijeme navodnih dešavanja su bile spospobne za reprodukciju, i mada nisu koristile zaštitu, nijedna nije ostala trudna. Sada su sve majke, a svima nam je poznato kakve su posljedice silovanja na reproduktivnu sposobnost žene”, rekla je Glušac.

Iako je izvođenje dokaza bilo zatvoreno za javnost, iz završne riječi Tužilaštva čulo se da je Karaman kuća u Miljevini bila logor za žene koji su vojnici nazivali javnom kućom. Tužilac tvrdi da se na osnovu izkaza svjedoka moglo zaključiti kako su u ovoj kući bile zatočene žene među kojima je najstarija u trenutku zatočenja imala 24 godine, a najmlađa 12.

Za jednu od svjedokinja, koja je prema navodima optužnice držana u Kraman kući gdje ju je navodno silovao i Radovan Stnaković koji ju je nakon boravka u ovom logoru premjestio u jedan stan u Foči gdje ju je nastavio silovati, braniteljica Glušac je rekla da je izjavu dala iz osvete.

Prema riječima advokata odbrane ova svjedokinja je na glavnom pretresu bila “samouvjerena” što, prema njenim riječima, nije tipično za mladu osobu njenih godina koja je “navodno preživjela” takve traume.

“To je dokaz o osveti žene koja je bila u vezi sa Radovanom Stankovićem i sa njim živjela. Neosporno je da je on tada bio mlad i lijep čovjek, a ona u životnoj dobi kada se lako zaljubljuje pa i prekid teško pada”, rekla je Glušac.

Odbrana je pozvala Sud da procijene okolnosti pod kojima su “navodna djela izvršena” podsjetivši da je bio rat, a da je Stanković bio mladi vojnik, te da su mnoga djela iz tog perioda “posljedica nesretnih okolnosti”.

“Pozivam vas da cijenite kompletna dešavanja u tom periodu. Vrijeme je da sve jednom zaboravimo. Svi imamo posljedice, žrtve su bile i među pripadnicima drugih naroda, ali nikome ne pada na pamet da nekoga optužuje bilo istinito bilo neistinito”, rekla je Glušac te je dodala da su krivci za ratna dešavanja “svi podjednako” i da se ne smije drugačije cijeniti.

Radovan Stanković je prvi optuženi koji je u sklopu izlazne strategije Međunarodnog krivičnog suda za bivču Jugoslaviju (MKSJ) prebačen iz Haga u Sarajevo 1. septembra 2005. godine.

Pripadnci SFOR-a su ga uhapsili u julu 2002. godine.

Izuzev na samom početku suđenja, tokom cijelog izvođenja dokaza, pa i na završnim riječima, optuženi Stanković je odbio doći u sudnicu, ili kontaktirati sa Sudom pa i svojom odbranom.

Radovan Stanković je rođen 1969. godine u Foči, oženjen je i otac je troje djece. Prema navodima optužnice tereti se kao pripadnik Miljevinskog bataljona kojim je komandovao Pero Elez, i to za djela počinjena od aprila do kraja 1992. godine među kojima su ubistva, fizička zlostavljanja, i silovanja žena zatočenica.