u selu Zalazje (općina Srebrenica) vidio “sedam, osam do deset” mrtvih tijela srpskih vojnika.
Svjedok Zulfo Salihović je kazao da je sa 15-ak ljudi iz jedinice “Sućeska” Teritorijalne odbrane (TO) otišao kako bi izvršili pretres terena i pronašli tijela onih koji su poginuli dan ranije u akciji na selo Zalazje.
“Hajdin Mustafić je naveo da su to tijela srpskih vojnika koji su terorisali Bošnjake. Nisam poznavao nikoga. Hajdin i Fikret Mehmedović su rekli da je taj glavni bio sudija Slobodan Ilić – najveća zvjerka među Srbima”, objasnio je Salihović.
Prema njegovom iskazu, Hajdin i Fikret su kazali da je bio i “svirač – neki žešći artiljerac”.
“Hajdin i Fikret su rekli da im je drago da vide leševe te dvije osobe”, dodao je svjedok, pojasnivši da su na jednom tijelu bili krvavi maskirna košulja i lice.
Lešve su, prema riječima Mustafića, ostavili i otišli su da rade pretres tokom kojeg su našli nešto naoružanja, a onda su se vratili u Srebrenicu.
Salihović je pojasnio da je pripadao jedinici “Sućeska”, kojoj je komandant bio Zulfo Tursunović. On mu je, kako je naveo, rekao da ne treba da ide u akciju na Zalazje 12. jula, nego da čeka da mu jave da pošalje vozilo, kojem je “kabina bila zelena, a cerada plava”, da pokupi ranjene.
“Dežurali smo u smislu ranjenih i mrtvih”, kazao je Salihović.
On je dodao da mu je Tursunović govorio nakon akcije u Zalazju da je imao priliku da se osveti.
“Nije volio sudiju jer je mislio da ga je osuđivao na te kazne. Tursunović je prije rata proveo oko deset godina u zatvoru”, kazao je svjedok, dodavši da je iz Tursunovićeve priče zaključio da je “uspio dohakati Slobodanu Iliću”.
Orić i Muhić su optuženi za ubistvo tri ratna zarobljenika srpske nacionalnosti, među kojima je i Slobodan Ilić, u selima Zalazje, Kunjerac i Lolići (općine Srebrenica i Bratunac). Prema optužnici, Orić je bio komandant štaba Teritorijalne odbrane (TO) Armije BiH (ABiH), a Muhić pripadnik tih snaga.
Svjedok Salihović je kazao da je poznavao sve pripadnike jedinice “Sućeska”, te da odgovorno tvrdi da zaštićeni svjedok Tužilaštva 0-1 nije bio u jedinici, niti ga poznaje.
Mirsad Mustafić, drugi zajednički svjedok Odbrana, kazao je da je Srebrenicu napustio 16. aprila 1992. i da je bio u Tuzli, gdje je osnovao Udruženje izbjeglica.
“Cijeli rat sam bio u Tuzli. Tokom 1992. nije bilo nikakve komunikacije sa Srebrenicom. Jedina je bila putem radioamatera. Pisana komunikacija je počela tek 1994. godine”, kazao je Mustafić.
Potvrdio je da mu je Ibran Mustafić amidžić, te da su se vidjeli krajem 1992. u Tuzli. Kako je pojasnio, razgovarali su gdje su im porodice koje su ostale u Srebrenici i kakvo je stanje.
Na upit Orićeve braniteljice Lejle Čović da li je mogao pokazati neki papir na kojem su imena srpskih zarobljenika, svjedok je odgovorio da nije bilo “teoretske šanse”.
“Nikakva saznanja, niti ikakve informacije”, kazao je svjedok.
Ibran Mustafić je svjedočio u korist Tužilaštva BiH i rekao da mu je Mirsad Mustafić pokazao papir na kojem je pisalo da su likvidirani zarobljenici Slobodan Ilić – sudija iz Srebrenice, Branko Simić, Petko Simić, Mijo Rodić i bolničarka Rada.
Nastavak suđenja zakazan je za 7. februar.
