Kemal Čaušević zatražio izuzeće sudije
Čaušević je nastavio svjedočiti u svoju korist i branilac Suad Sultanić mu je počeo postavljati pitanja o pojedinačnim jedinstvenim carinskim ispravama (JCI), odnosno pojedinačnim slučajevima uvoza i kontrole robe. Na to je reagovala Ćuković, upitavši branioca da li misli svaki JCI posebno spominjati, a Sultanić je rekao da se optuženom na teret stavlja da je “za svaki primio po hiljadu maraka mita”.
Ćuković je kazala da tako ne stoji u optužnici i da se ne mogu postavljati pitanja o svakom JCI-u s obzirom na njihov veliki broj, već da treba grupisati pitanja u tom pogledu.
Sa stolice za svjedoke, Čaušević je rekao da je tužilac mogao navesti 1.700 ovih isprava, a da on ne može 200, te da se stoga osjeća neravnopravno i traži izuzeće predsjedavajuće.
Nakon pauze, Sultanić je zvanično obrazložio zahtjev za izuzeće, napomenuvši da je Tužilaštvo navelo sve carinske isprave, njih 1.722, kao dokaz o privilegovanom postupanju prema četiri pravna lica, a da je Odbrana htjela da istakne dio njih.
“Uskraćivanjem pitanja mu se uskraćuje pravo da pobija navode optužnice. Stvara se razumna sumnja u nepristrasnost”, kazao je Sultanić.
Prije prekida suđenja Čaušević je počeo svjedočiti o načinu uvoza i postupanju Uprave za indirektno oporezivanje BiH, na čijem čelu je bio.
Kako je rekao, 2007. i 2008. godine nije znao za firmu “KS Obitex” ni njenog vlasnika Sedineta Karića, koji je svjedočio protiv Čauševića i koji je osuđen na godinu zatvora zbog davanja mita. Prema njegovim riječima, ta firma nije bila među najvećim uvoznicima tekstila u BiH, i nalazila se između 30. i 40. mjesta.
Čaušević je kazao da je na osnovu dokumentacije vidljivo da je “KS Obitex” uvozio robu iz Turske i Mađarske, a da su za firmu potpisivali direktor Hidajet Mujić, a kasnije Mirjana Aleksić.
On je rekao da je 2007. i 2008. godine robu koju je uvozila ova firma pregledalo svih 47 službenika UIO-a u Banjaluci i svih 25 u Bihaću.
“Ni tada ni poslije ja nisam stupio u kontakt s njim. Spreman sam da idem na poligraf, kompletno svjedočenje, a posebno da li sam znao Sedineta”, kazao je Čaušević.
Uslijedila su pitanja o pojedinačnim uvozima – od prvog, koji je bio 8. januara 2007. godine. Čaušević je objašnjavao da su vršeni pregledi i istovarivana roba, koja je odgovarala deklaraciji.
Rekao je da je jednom vršena i provjera porijekla robe sa Turskom, jer je to bio uslov da se plaća samo PDV. Inače, kako je kazao, ovakve provjere su otežavale poslove uvoznika, a i dobavljači iz Turske su pitali zašto se one stalno vrše.
Optužnica tereti Čauševića za zloupotrebu položaja, pranje novca i primanje dara. S njim je optužen i Anes Sadiković, za davanje dara pri uvozu tekstila.
Čauševiću se stavlja na teret i da je “Glasu Srpske – Grafika a.d. Banjaluka” pribavio protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 200.000 konvertibilnih maraka (KM).
Nastavak suđenja biće zakazan nakon odluke o zahtjevu za izuzeće sudije.