Članak

Baza pratilaca selefijskih predavača između ljudskih prava i isključivosti

8. Novembra 2019.13:44
Selefijske daije, ili predavači koji pozivaju u vjeru, izgradili su bazu od nekoliko stotina hiljada pratilaca korištenjem društvenih mreža i predavanja koje organizira niz nevladinih organizacija i gdje se nerijetko daju pokloni, pokazuje analiza Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

This post is also available in: English

Elvedina Pezića, najpopularnijeg selefijskog daiju u BiH, na Facebooku odnedavno prati više od 150.000 ljudi. On zagovara umjereni pristup pozivanja ljudi u ono što naziva izvornim načinom prakticiranja islama i na internetu je daleko prisutniji od službenika Islamske zajednice.

Analiza i sagovornici BIRN-a BiH pokazuju da su na izgradnju sve veće baze sljedbenika selefijskih daija najviše uticali mreža nevladinih organizacija koje organiziraju predavanja daija, vješto korištenje društvenih mreža i promjena, odnosno ublažavanje njihovog narativa, posebno nakon integracije u Islamsku zajednicu, gdje su neki od njih danas članovi bez funkcija.

Dok dio sagovornika BIRN-a BiH smatra kako je ovaj društveni fenomen samo dio globaliziranja društva u kome svako iz vjere uzima ono što mu odgovara, drugi smatraju da rastuća popularnost selefijskih daija ima potencijal da negativno utiče na društvo kroz povećanje isključivosti i izgradnje nekritičkog mišljenja kod mladih.

Stručnjaci su posebno istaknuli kako su najpopularnije selefijske daije u BiH osudile nasilje i nasilni ekstremizam.

Profesorica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Edina Bećirević, koja godinama istražuje selefijski fenomen u BiH, kaže da sva relevantna istraživanja ukazuju da selefijski predavači ne predstavljaju opasnost ekstremizma, putem predavanja i dalje nerijetko osporavaju ljudska prava drugih i drugačijih. Danas o ovoj temi u BiH želi govoriti jako malo ljudi.

“Mislim da mi tu imamo ozbiljan problem jer se moramo kao društvo pozabaviti time da selefijski influenseri promoviraju netoleranciju, isključenost žena i vjersku superiornost”, kaže Bećirević.

Islamska zajednica u BiH nije odgovorila na zahtjev za razgovor o djelovanju selefijskih daija, kao ni tri profesora Fakulteta islamskih nauka koji su ranije pisali o radu selefijskih organizacija.

Elvedin Pezić najpopularniji je među nekolicinom selefijskih daija. On na većini svojih predavanja – na kojima su bili ili su ih putem društvenih mreža gledali novinari BIRN-a BiH – daje savjete mladim ljudima kako da ispravno žive poštujući propise vjere. Njegova predavanja se najčešće prenose uživo na Facebooku, a sale su većinom popunjene do posljednjeg mjesta.

Pezić nije pristao na zvanični razgovor s novinarima BIRN-a BiH. Osim Pezića, čije poruke su najčešće usmjerene ka mladima, u BiH danas postoje desetine selefijskih daija koji aktivno pozivaju u vjeru, a među njima postoje razlike u narativima koje koriste. Neki od najpopularnijih su Safet Kuduzović, Almir Kapić, Dževad Gološ i Zijad Ljakić. Kuduzović, Kapić i Ljakić su odbili razgovarati s BIRN-om BiH, a Gološ nije odgovorio na poruke.

 

Metode širenja uticaja
Predavanja selefijskih daija danas organizira mreža nevladinih organizacija. One su najčešće registrirane kao udruženja za promociju pozitivnih vrijednosti i izvornog islama, omladinska udruženja ili klubovi knjige.

Ove organizacije predavanja organiziraju u lokalnim domovima kulture, kinima i drugim sličnim prostorima. U pozivima na predavanja nerijetko se obećavaju vrijedne nagrade, najčešće mobiteli, a na nekim od predavanja su učesnici iznenađeni plaćenim odlaskom na hadž ili umru. BIRN BiH je kontaktirao nekolicinu organizacija koje organiziraju predavanja, ali nijedna nije pristala na razgovor.

Autor knjiga “Selefije u BiH” Srđan Puhalo kaže kako poruke daija, “s kojima problem nemaju konzervativci drugih vjera u BiH, pokazuju da je društvo u stalnoj krizi”, i “da ljudi pokušavaju da nađu najbolje odgovore za sebe”.

“Vidite, 150.000 ljudi koji žele da pogledaju neki tvoj video jeste vrlo respektabilna cifra i mislim da je malo tih ljudi u BiH koji imaju takav potencijal”, kaže Puhalo i dodaje da “oni daju jedno svoje viđenje svijeta i to je njihovo pravo, i mi im to ne možemo zabraniti dok god na bilo koji način ne krše zakon i dok god na bilo koji način ne ugrožavaju druge ljude”.

Predavanja prate stotine ljudi uživo i hiljade na društvenim mrežama. U nekima od predavanja ili objava na društvenim mrežama navodi se kako se “zapadno društvo moralno srušilo kada su ženu izveli iz kuće”, ili se ženama ograničava koliko daleko mogu putovati same bez pratnje, dok se ateizam naziva “umnim poremećajem”.

Teolog i istraživač Elvedin Subašić smatra da nema dovoljno istraživanja o ovom fenomenu, da se ne koriste ispravni termini i da to, s druge strane, dovodi do generalizacija i pojednostavljivanja koja negativno utiču na građanska prava svih koji imaju vjersku praksu i teoriju drugačiju od većine.

“Oni imaju potpuno pravo da sebe nazivaju selefijama i muslimanima, smatrajući sebe ispravnim potpuno, smatrajući sebe jedinim ispravnim tumačima islama”, kaže Subašić.

Bećirević objašnjava kako su mladi u BiH danas vrlo osjetljivi i kako “selefijski influenseri” koriste opći osjećaj nesigurnosti kod mladih da bi ih privukli, koristeći pojednostavljene vjerske interpretacije.

“Oni na neki način dopunjavaju određene praznine u društvu, nedostatak slobodnih aktivnosti kod mladih ljudi, daju uputstva za život, bave se nečim što bi se u zapadnom svijetu nazvalo ‘životni coaching’, to je ono što danas rade selefijske daije”, kaže Bećirević.

Promjena narativa selefijskih daija izraženija je od njihove integracije u Islamsku zajednicu u BiH 2016. godine. Jedan od najistaknutijih daija, Safet Kuduzović je godinu nakon toga na predavanju rekao kako su se s vremenom desile “promjene tona”, ali da je poruka ostala ista.

“Pa šta je problem? Dvijehiljadite il’ 1999., kad smo pričali o zajedničkom zikru, tad sam u ruci im’o čakiju, a 2016. uzeo sam ružu, a priča jedna, ne razlikuje se priča. I jedno i drugo ostalo je, nisam ništa od toga promijenio… Pa se radi, braćo, o promjeni tona samo”, kazao je on.

Kuduzović, koji se danas smatra najvišim autoritetom kod većine selefijskih daija, nije pristao na razgovor s novinarima BIRN-a BiH. Njega na Facebooku prati oko 33.000 ljudi, a njegov najpopularniji video na YouTubeu – “Smije li muž istovremeno spavati sa dvije žene”, objavljen prije skoro pet godina – ima 170.276 pregleda.

Prema mišljenju Tanje Tankosić-Girt, psihologinje i porodične terapeutkinje, “društvene mreže su za mlade jako važne jer su kanal komunikacije koji je njima jako dostupan”, pa je jako bitno da publika predavača vidi kao nekoga ko je zanimljiv, pametan, duhovit, te da daje odgovore na pitanja na koja oni nemaju odgovore.

“Te su poruke umnogome ublažene, negdje su naučili da otvaraju teme koje inače nisu bile negdje dosad otvarane. (…) To vam je negdje pola show, pola istina. Oni su zapravo reality”, pojašnjava Tankosić-Girt.

Poziv protiv Povorke

Dani tradicionalne porodice u Sarajevu. Izvor: BIRN BiH


Udruženje “Svjetlo” iz Sarajeva je deset godina organiziralo predavanja selefijskih daija, najčešće u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu. Prije nekoliko godina, to je prepustilo drugim organizacijama, nastavljajući se baviti isključivo humanitarnim radom.

Sead Abdurahman Kalabić iz ovog udruženja kaže za BIRN BiH da nove organizacije rade posao “mnogo bolje”.

“Imamo sada internet, Facebook, razne vrste oglašavanja, marketinga, primamljivih tema, a onda i sami predavači koji predaju – od Safeta Kuduzovića, magistra Pezića i mnogih drugih – i oni su određeno iskustvo stekli kroz predavanja na pristupačniji način, lakše privlače svojim lijepim predavanjima, privlače omladinu”, kaže Kalabić.

Za selefijske daije je, prema Edini Bećirević, karakteristično da djeluju kao “mreža nezavisnih i nekoordiniranih influensera”, ali da analiza sadržaja njihovih poruka ukazuje na “dobro raspoređene uloge”.

“Svaki od tih influensera ima jako dobro izgrađen medijski profil. Jedan od njih je atraktivan za mlade ljude i on iz dana u dan dobija sve više pristalica. Drugi je konzervativniji i on nekako djeluje kao autoritet neprikosnoveni u tom selefijskom svijetu. Treći od tih na listi popularnosti, ono što bi u političkom smislu bilo krajnja desnica, on je ne samo vjerski konzervativan nego u njegovim porukama ima i primjesa nasilja, tako da oni nekako postoje u tom paralelnom online selefijskom univerzumu, čini mi se, kao jedan vrlo dobro uigran tim”, smatra Bećirević.

U svojoj publikaciji o vaninstitucionalnom tumačenju islama Subašić navodi da se Zijad Ljakić s vremenom, zbog svojih ekstremnijih stavova, udaljio od ostalih predavača koji promoviraju selefizam. Ljakić nije javno prihvatio poziv Islamske zajednice za integraciju.

“Moj stav jeste to da Ljakić, sve dok je u okviru zakona ove zemlje, može govoriti šta god želi. Ko treba da tome bude kontranarativ? Postoji vjerovatno unutar te grupacije ljudi koji su već reagirali kada je on u jednom tekstu sam spomenuo da se ne odriče te mogućnosti tekfirenja, proglašavanja nekog nevjernikom, pa je druga grupacija napisala pismo i kazala da se s njim ne slaže”, kaže Subašić.

Udrženje “Svjetlo” je u septembru, zajedno sa 14 drugih nevladinih udruženja koja organiziraju predavanja selefijskih daija, pozvalo na proteste dan prije prve “Povorke ponosa” u BiH.

Puhalo smatra da su selefijske daije pozivanjem na ignoriranje “Povorke ponosa” na dan njenog održavanja pokazale odgovornost prema bosanskohercegovačkom društvu, ali da postoji paradoks u njihovom odnosu prema ljudskim pravima.

“Postoji jedan paradoks kada govorimo o ljudskim pravima i selefijama na koji selefije moraju da daju odgovor građanima BiH, a to je – ako bosanskohercegovačko društvo mora da obezbijedi svim ljudima, pa i selefijama u BiH poštivanje ljudskih prava – šta će se desiti ili šta bi se desilo, to je jedno hipotetičko pitanje, u tom trenutku kada bi oni mogli da dođu na ovu vlast, da formiraju vlast, i šta bi se desilo s tim ljudskim pravima”, kaže Puhalo.

Jedna od organizatorica prve bosanskohercegovačke “Povorke ponosa” Lejla Huremović kaže kako su selefijske daije imale poruku suptilniju nego što je bila ranije.

“S druge strane, ipak jesu pozivali na zabranjivanje ‘Povorke ponosa’, pozivali su vlasti da učine to i da jedna druga grupa ljudi zapravo ne može ostvariti svoje ljudsko pravo, i u tom kontekstu smatramo da niko u ovom društvu zapravo nema pravo, pa ni ta grupacija, da zabranjuje nečije ljudsko pravo da iskoristi pravo na slobodu okupljanja i da se na ulici bori za svoja ljudska prava”, kaže Huremović.

Tankosić-Girt kaže kako rigidno mišljenje koje se promovira životnim coachingom selefijskih daija i porukama mladima dovodi do toga da se “svako ko je drugačiji smatra neprijateljem”, navodeći primjer protesta održanih pred “Povorku ponosa”, kada se pojavio “strah za tradicionalnu porodicu”.

“Za sve te radikalne grupe je karakteristično taj neki pseudodemokratski pogled, pseudouzimanje demokratskih prava. To je sve vrlo ‘pseudo’. Iz svih tih narativa, iz svih tih priča uzimaju ono što njima odgovara i okreću na svoju stranu”, kaže Tankosić-Girt.

Bećirević kaže kako selefijske daije imaju potencijal da utiču na društvo, te da “nekoliko tih influensera promovira poligamiju i raspravljaju vrlo otvoreno o smjernicama za prakticiranje poligamije, insistiraju na potpunoj kontroli žena, njihovog privatnog i profesionalnog života”.

“Ako imaju desetine hiljada mladih pratilaca i taj rast, taj broj progresivno raste, onda znači da oni ostavljaju uticaj na te mlade ljude, da mijenjaju stavove koji u dugoročnom smislu mogu imati ozbiljnu refleksiju na bh. društvo, koje ionako ima problema s tolerancijom, međuetničkom tolerancijom, političkom krizom. Oni su još dodatni faktor. Ta vrsta narativa je dodatni faktor destabilizacije društva”, kaže Bećirević.

    Nermina Kuloglija-Zolj


    This post is also available in: English