Iznoseći završnu riječi, optuženi Dragan Marjanović je kazao da ni u jednom trenutku tokom rata u Tesliću nije učestvovao u akcijama s vojnom formacijom “Miće” niti je njima izdavao naređenja.
Odbrana Dragana Marjanovića iznoseći završne riječi kazala je da je većina saslušanih svjedoka potvrdila tezu kako optuženi nije imao ništa s vojnom formacijom “Miće”, kao i to da njegove radnje ničim nisu doprinijele ubistvu 28 civila na planini Borje.
Državno tužilaštvo je u završnoj riječi zatražilo da Dragan Marjanović, Saša Gavranović, Vitomir Dević, Zoran Šljuka i Dragomir Kezunović budu oglašeni krivima za zločine počinjene u Tesliću.
Na suđenju petorici optuženih za ratni zločin počinjen na području Teslića, saslušanjem svjedoka Odbrane optuženog Dragana Marjanovića završen je dokazni postupak.
Na suđenju za zločine počinjene na području Teslića, Sud BiH je prihvatio izmijenjenu optužnicu Državnog tužilaštva te naložio Odbranama da se izjasne o eventualnim novim dokazima.
U nastavku suđenja za ratni zločin počinjen u Tesliću, Tužilaštvo BiH je uložilo izjavu optuženog Dragomira Kezunovića napisanu rukom 1992. godine, čemu se njegova Odbrana usprotivila govoreći da se radi o “nezakonitom dokazu”.
Svjedočeći u vlastitu korist, optuženi Dragomir Kezunović je izjavio da nije znao kakva sudbina čeka osobe koje je prevezao na lokalitet Bebe kod Teslića, kao i da nije nikoga vidio da puca na toj lokaciji.
Optuženi Dragomir Kezunović je svjedočeći u svoju korist rekao da nije znao da će zatvorenici u junu 1992. biti ubijeni na lokalitetu Bebe (općina Teslić).
Na suđenju za ubistva 28 civila na području Teslića, svjedok Odbrane je rekao da je optuženog Dragomira Kezunovića u ljeto 1992. godine viđao u Doboju, prije njegovog odlaska u Novi Sad.