U nastavku svjedočenja na suđenju Radovanu Karadžiću, Mićo Stanišić tvrdio je da za pritvoreničke logore za Bošnjake i Hrvate u ljeto 1992. nije bila odgovorna policija, već Vojska Republike Srpske (VRS) i opštinski krizni štabovi.
Svjedočeći u svoju korist, Velemir Đurić i Zoran Babić, optuženi za zločin počinjen u Prijedoru, izjavili su da u julu 1992. godine nisu bili u selu Čarakovo, gdje su ispred džamije strijeljani muškarci.
Ovog mjeseca stigli su prvi nalazi posmrtnih ostataka pronađenih u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici u BiH, u blizini Prijedora, gdje je ekshumirano više od 400 osoba.
Dokazivanje da su u proljeće 1992. “muslimanski ekstremisti” izazvali ratne sukobe u opštini Prijedor, tadašnji lider Srba u BiH Radovan Karadžić nastavio je iskazom svjedoka Ratka Milojice.
Na suđenju za zločin počinjen na području Prijedora, svjedoci Odbrane su ispričali da su pripadnici Interventnog voda vršili obezbjeđenje u blizini sela Čarakovo.
Svjedočeći u Odbranu Radovana Karadžića, bivši istražni sudija iz Banje Luke Jefto Janković sugerisao je da su masakr na Korićanskim stijenama na planini Vlašić 1992. godine naredile strane obavještajne službe, “da bi Srbe prikazale kao životinje”.
Na suđenju Radovanu Karadžiću u Haškom tribunalu, svjedok Boško Mandić je kazao da “nijedan organ vlasti nije organizovao niti podstakao uklanjanje nesrba iz Prijedora”.
Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, bivši policijski čuvar u logoru Omarska Miroslav Kvočka tvrdio je da srpski policajci u ljeto 1992. nisu ugrožavali hiljade Muslimana i Hrvata zatočenih u ovom objektu.
U nastavku suđenja za zločine počinjene na području Prijedora, svjedoci Odbrane trećeoptuženog Zorana Babića su ispričali kako su po naredbi poslani na položaje kod Čarakova i Ljubije.
U nastavku suđenja za zločin počinjen u Prijedoru, svjedok Odbrane Velemira Đurića je izjavio kako su pred kraj jula 1992. godine optuženi, ostale kolege i on mogli napustiti osmatračko mjesto Benkovac, koje je bilo udaljeno oko 20 kilometara od Prijedora