Svjedok Državnog tužilaštva je ispričao da je julu 1995. godine učestvovao u zakopavanju tijela Srebreničana zarobljenih u macaginu u Konjević Polju (općina Bratunac).
Svjedok Tužilaštva BiH kojem je optuženi Milan Bogdanović bio nadređeni kazao da su obezbjeđivali putnu komunikaciju ali da nisu zarobljavali Srebreničane niti ih ispitivali.
Svjedok Tužilaštva BiH je kazao da je u julu 1995. godine iz hangara u kojem su bili zatvoreni Srebreničani, i koji je osiguravala bratunačka policija, odvedena samo jedna osoba i to na razmjenu.
Na suđenju za zločine počinjene u Srebrenici i Bratuncu, dva svjedoka Tužilaštva BiH kazala su da je optuženi Naser Orić, nakon što je Armija BiH (ABiH) zauzela selo Zalazje, preko megafona pozivao na predaju i da se selo popali.
Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv Izeta Arifovića, Suada Smajlovića i Amira Salihovića za zločin protiv civilnog stanovništva na području Srebrenice i Bratunca.
Na suđenju Srećku Aćimoviću, optuženom za genocid u Srebrenici, prvi svjedok Tužilaštva BiH je izjavio da je 14. jula 1995. godine bio ispred škole u Roćeviću (općina Zvornik) i da je čuo da je škola puna civila.
Na suđenju za zločine počinjene na području Bratunca i Srebrenice, svjedok Tužilaštva ispričao je kako je u julu 1992. godine u selu Zalazje zarobljena grupa srpskih boraca.
U nastavku suđenja za ubistvo tri zarobljenika srpske nacionalnosti u selima u Bratuncu i Srebrenici, zaštićeni svjedok je kazao da u toku istrage nije spominjao ime Sabahudina Muhića jer se “bojao komandanta”.
Zaštićeni svjedok 01 kazao je da je vidio kako je Naser Orić ubio tri srpska zarobljenika u selima Zalazje, Kunjarac i Lolići, koja se nalaze u okolini Srebrenice.