Na suđenju za genocid u Srebrenici, svjedokinja Tužilaštva BiH je izjavila da je u julu 1995. godine, nakon dvije noći provedene u Potočarima, s porodicom kamionom evakuisana prema Kladnju.
Na suđenju za zločine počinjene na području Mostara, svjedokinja Državnog tužilaštva je izjavila da je sredinom augusta 1993., kada je imala samo tri godine, zajedno s bratom zatvorena u logor “Vojno”.
Svjedok Tužilaštva BiH je izjavio da je s grupom vojnika u julu 1992. godine učestvovao u dovođenju pet bošnjačkih civila na punkt u mjestu Rizvanovići kod Prijedora, koji su kasnije ubijeni.
U nastavku suđenja Alminku Islamoviću, svjedok Državnog tužilaštva je izjavio da ga je optuženi udarao u staroj stanici policije u Bosanskom Brodu u proljeće 1992. godine.
Dokazujući postojanje širokog i sistematskog napada usmjerenog protiv civila Bošnjaka na području Zvornika, Državno tužilaštvo je kao materijalne dokaze uložilo dopise iz policije u tom gradu, kao i naredbe o kontroli stambenih objekata.
Na suđenju za zločine počinjene u prijedorskom selu Zecovi, svjedok Odbrane Dušana Milunića je rekao da nije vidio optuženog prilikom akcije na području šume Kurevo.
Nakon što je Odbrana optuženog Milana Krupljanina u završnoj riječi predložila donošenje oslobađajuće presude, Državni sud je zakazao izricanje prvostepene presude za zločine u Prijedoru za 26. juli.
Advokat Radovan Stanić, koji zastupa Krupljanina, izjavio je da Tužilaštvo BiH nije iznijelo nijedan dokaz da je optuženi počinio zločin protiv čovječnosti u Kozarcu kod Prijedora.
Na suđenju za zločin počinjen u Štrpcima kod Rudog, svjedok Odbrane Luke Dragičevića kazao je da zna o događaju otmice iz voza, kao i da je taj dan bio dežurni operativni u komandi Višegradske brigade.