U unakrsnom ispitivanju vještaka Tužilaštva BiH na suđenju za zločine počinjene u općini Čapljina, Odbrane optuženih zatražile su pojašnjenje nalaza za koji smatraju da je sačinjen uglavnom od iskaza svjedoka umjesto materijalnih dokaza.

U nastavku suđenja za genocid počinjen u Srebrenici, svjedok Tužilaštva BiH ispričao je kako su zarobljenici odvezeni u školu u zvorničkom mjestu Ročevići, navodeći da se ne sjeća da je optuženi Srećko Aćimović bio na tom mjestu.

Na suđenju trojici optuženih za zločine počinjene u aprilu 1993. na području Ilidže kod Sarajeva, svjedok Optužbe ispričao je da je učestvovao u ukopu tri tijela, kako je čuo, logoraša iz “Silosa”.

Na suđenju za zločine počinjene u Livnu, svjedok Državnog tužilaštva izjavio je da su livanjski Srbi privođeni zbog “sumnjivih radnji” i naoružanja.

U nastavku suđenja bivšem pripadniku Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Miletu Puljiću, optuženom za zločin počinjen u Mostaru, Tužilaštvo BiH je uložilo set materijalnih dokaza.

Prvi svjedoci Odbrane na suđenju Mati Baotiću za zločine počinjene na području Orašja, govorili su o odlasku optuženog u Beč u junu 1992. godine.

Zaštićeni svjedok Odbrane Radeta Vlasenka je rekao da je optuženi u junu 1992. godine njega i kolege upozorio na naoružana lica na putu kojim su se kretali, nakon čega su upali u zasjedu.

Beogradski advokat Goran Petronijević obavijestio je sud u Hagu da nije znao da je zahtjev Radovana Karadžića za privremenu slobodu bio povjerljiv kada ga je, krajem maja, objelodanio u medijima u Srbiji i u regionu.

U nastavku suđenja za zločine počinjene na području Prijedora, svjedoci Tužilaštva BiH potvrdili su da su radili na uviđaju nakon ubistva porodice Ećimović u selu Tukovi kraj Prijedora.

Na suđenju Đorđu Ristaniću za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Brčkog, svjedoci Optužbe govorili su o granatiranju ovog grada u maju 1992. godine.